ANTI-KRIMINAL

DOBRO DOSLI NA ONLINE PREZENTACIJU AGROKOMERC D.D Velika Kladusa BIH

DOBRO DOSLI NA ONLINE PREZENTACIJU AGROKOMERC D.D Velika Kladusa BIH.

27. Maja 2012. Posted by | Uncategorized | 2 komentara

IZBORNI LOPOVLUCI I IGRICE STRANKE DEMOKRATSKE AKCIJE

IZBORNI LOPOVLUCI I IGRICE STRANKE DEMOKRATSKE AKCIJE.

27. Maja 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši

PREVARA RADNIKA AGROKOMERCA CERUPANJE U REZIJI SDA

PREVARA RADNIKA AGROKOMERCA CERUPANJE U REZIJI SDA.

27. Maja 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši

Slučaj “Milorad Barašin – glavni tužitelj Bosne i Hercegovine”…Korupcija u pravosuđu…

http://forum.pravosudje.ba/viewtopic.php?f=28&t=362&p=9048&sid=7e139cee84d54763091201fa31d27994#p9048

27. Maja 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši

Općinski sud u Zavidovićima ne cijeni ni Instituciju Ombudsmena za ljudska prava i nastavlja kršiti ljudsko pravo na suđenje u razumnom roku…

Izvor:

https://plus.google.com/photos/117124098468063600063/albums/5747186368474256961/5747186910779912962?banner=pwa&gpsrc=pwrd1#photos/117124098468063600063/albums/5747186368474256961

27. Maja 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši

Privatizacijski kriminal i revizija privatizacije ….

Šuhret Fazlić, direktor AP FBiH: Ratna privatizacija bila je rezultat političkih dilova
Zbog oklijevanja u privatizaciji deset preduzeća, izgubili smo 1,1 milijardu KM

Autor Amil DUČIĆ | Objavljeno 26.05.2012. u 08:01

Fazlić: Za ovu godinu predviđena prodaja 130 miliona KM kapitala, bez onog u "Aluminiju"   (Foto: F. Fočo)

Fazlić: Za ovu godinu predviđena prodaja 130 miliona KM kapitala, bez onog u “Aluminiju” (Foto: F. Fočo)

Slažem se u potpunosti da je bilo nezakonite ili pljačkaške privatizacije, pogotovo u ratnom periodu. Ratna privatizacija nije bila samo stvar propisa, nego je bila i rezultat političkih odnosa i stanja u BiH, ratnih političkih dilova.

Ova revizija koja se sada najavljuje vjerovatno će opet zavisiti od nekih političkih preduvjeta. No, lično mislim da od nje neće biti puno koristi, jer je proteklo mnogo vremena od određenih sumnjivih privatizacijskih aktivnosti.

Izražen interes

Izjavio je ovo u intervjuu za naš list direktor Agencije za privatizaciju FBiH (APF) Šuhret Fazlić. On ističe i da je zagovornik da se ispitaju sporne privatizacije, stvore zakonski uvjeti za krivično gonjenje onih koji su preduzeća nezakonito privatizirali te da država ponovo dođe u posjed opljačkane imovine kako bi se stvorila mogućnost za nova zapošljavanja i stvaranje novih vrijednosti.

Fazlić govori i o planovima za prodaju državnih preduzeća u ovoj godini, ali najavljuje i raskide kupoprodajnih ugovora. Osvrnuo se i na mogućnost privatizacije “BH Telecoma” i “Elektroprivrede BiH”.

Imenovani ste u tim Vlade FBiH za pregovore s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF). Možete li nam reći u kojoj mjeri će privatizacija nekih firmi u Federaciji, eventualno, biti uvjet za dobivanje novog stand-by aranžmana?

– Zahtjevi MMF-a u svim ranijim aranžmanima bili su da se ide u privatizaciju. Svjetska banka (SB) i MMF predviđaju privatizaciju kao jednu od mjera. Imali smo razgovore s predstavnicima MMF-a o privatizacije i izložili im planove za 2012. godinu. Govorili smo o potencijalima do 2015. godine. Oni nisu iznijeli nikakve specijalne zahtjeve, osim generalnog stava da privatizacija treba biti nastavljena i da se zastoji, koji su evidentni, otklone.

Kakav je onda plan Agencije za ovu godinu? Koje firme i kakvim metodama se planiraju privatizirati?

– Ove godine planirana je privatizacija 10 preduzeća: “Šipad Export-Import”, “Unis”, “Aluminij” d. d. Mostar, “Energoinvest” d. d. Sarajevo, “Hidrogradnja” Sarajevo, Remontni zavod Travnik, “Sarajevo osiguranje”, “Bosnalijek”, “Energopetrol” i Fabrika duhana Sarajevo. Ovdje se radi o planu privatizacije koji je usvojio Upravni odbor APF-a, a onda potvrdila i Vlada FBiH. Stanje kapitala tih preduzeća do početka ove godine, na bazi početnog bilansa i kotizacija na Sarajevskoj berzi, iznosi 130 miliona KM, ali to je kapital bez onog u “Aluminiju”.

To, međutim, ne znači da će sva ova preduzeća biti privatizirana. Prvo, Vlada mora donijeti svaku pojedinačnu odluku o metodi privatizacije. Sada trenutno imamo odluke Vlade da se ide u privatizaciju “Unisa” i “Šipad Export-Importa”. Metode privatizacije ovih preduzeća bit će stvar procjene.

Slučaj “Feroelektro”

No, prošlo je već skoro pola ove godine. Koliko je realno očekivati da u 2012. dođe do privatizacije nabrojanih firmi?

– Faktori koji mogu utjecati na privatizaciju su da li postoji odluka Vlade, zatim da se pokrene marketinška i promotivna aktivnost te da se nađe kupac. To ne zavisi samo od nas. Zavisi od situaciji u državi, u bh. privredi, od toga koliko smo interesantni kao država za buduće ulagače. Izvjesno je da ima preduzeća za koje postoji već izraženo interesiranje. Mi sada imamo odluku o privatizaciji “Unisa” metodom prodaje dionica na Sarajevskoj berzi i već imamo izraženo interesiranje za imovinu tog preduzeća.

Postoji li strateški plan da se privatizaciji priđe na neki drugi način, budući da iza nas imamo niz katastrofalnih privatizacijskih godina? Hoće li doći do neke promjene?

– Agencija je bila komotna u svom ponašanju do sada i to su joj uvjeti i okolnosti omogućavali. Kada je počela privatizacija, bilo je mnogo interesantnih i atraktivinih firmi koje su se mogle prodati za respektabilne sume novca. Onda je naišao jedan period stagnacije u privatizaciji, koji još traje. Evidentno je da mi s tim birokratskim načinom više ne možemo ništa postići. Ne možemo sjediti i čekati da nam dođe neki kupac.

Od toga nema ništa. Mi smo se malo prestrukturirali i postavili se na način da prodajemo svoju robu, izlazimo na tržište s marketinškim aktivnostima, generalno promoviramo privredu BiH, a posebno firme koje prodajemo. Modernizirat ćemo našu internet-stranicu, pokušat ćemo odrediti ciljna tržišta, gdje su potencijalni ulagači kako bismo išli prema njima. Iskoristit ćemo našu diplomatsko-konzularnu mrežu, koordinaciju s ministarstvima.

Kako biste ocijenili dosadašnju privatizaciju u FBiH i koliko je, ako je uopće, proizvela pozitivnih efekata kao što su otvaranje novih radnih mjesta, investicija? Kakve su, s druge strane, štete od dosadašnjih propalih privatizacija?

– Naš je položaj tu jasan. Preduzeća se prodaju putem tendera, sklapaju se ugovori po propisanim uvjetima. Ukoliko ih kupac ne ispoštuje, raskidamo ugovore. Najčešće se dešavalo da kupac nije investirao koliko je propisano ili nije upošljavao radnike. Ljudi to nisu mogli uraditi iz realnih razloga. S druge strane, imali smo slučajeve da su se preduzeća kupovala ne da bi se pokrenuo biznis niti zaposlili radnici, nego da bi došlo do interesantne imovine ili zemljišta, koje bi se prodalo. Dakle, jedan mešetarski odnos da se dođe do novca.

Mi smo u svim tim situacijama tražili raskid ugovora da sudski dođemo u posjed imovine. Najaktuelniji je slučaj “Feroelektro”. To preduzeće je izgubilo vrijednost kapitala i imovine. Trenutno se čeka glavna rasprava na Općinskom sudu Sarajevo u vezi s ovim predmetom. Mi smo tužili kupca zbog nepoštivanja obaveze iz ugovora. Očekujem raskidanje ugovora.

Milionski gubici

Na protekloj sjednici Parlamenta FBiH konačno je potvrđeno imenovanje direktora Direkcije za upravljanje pasivnim podbilansom FBiH Senada Rahimića. Najavljuje se da bi ova direkcija uskoro trebala početi vraćati imovinu naših firmi, vrijednu više od milijardu KM, koja se nalazi u inozemstvu. Kakva je trenutno situacija i jesu li te najave opravdane?

– Agencija je naročito u posljednje dvije godine utrošila mnogo sredstava i resursa kada je u pitanju imovina iz pasivnog podbilansa. Stvoren je registar imovine u inozemstvu, angažirane su advokatske kuće u Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji i Crnoj Gori, koje su ušle u sporove za povrat imovine i potraživanja.

To što nismo ostvarili neke efekte nije rezultat neaktivnosti, nego političkog stava tih država, naročito Srbije, koja ne poštuje Aneks G Sporazuma o sukcesiji. Mi smo sve to utužili kako bismo iskoristili mogućnosti radi arbitraže pred međunarodnim sudovima.

Nova direkcija će preuzeti na sebe da vodi sve ove aktivosti, ali APF će i dalje tragati za našom imovinom da konačno uđemo u njen posjed.

Kako komentirate informaciju o odlivu stranih investicija i izrazito nepovoljnom privrednom ambijentu? Je li u takvoj situaciji, uopće, realno očekivati da se pokrenu privatizacijski procesi?

– Od 1999. godine mi smo analizirali deset preduzeća, odabranih slučajnim uzorkom, kako bismo dobili određene pokazatelje. Utvrdili smo da je samo u tim preduzećima od 1999., kada su predali početne bilanse, do 2010. godine izgubljeno 1,1 milijarda KM kapitala!

Da smo nešto prodali, tada bismo došli do ovog novca. Mi smo taj kapital izgubili isključivo zbog oklijevanja u privatizaciji. Ušli smo u tranziciju i napravili društvenu strukturu koja ne podržava državno vlasništvo, nego privatno. No, i dalje zadržavamo državno i svakodnevno gubimo na kapitalu. Mi se moramo opredijeliti – ili idemo u tranziciju da stvaramo kapital ili se vraćamo na nešto što je bilo. Činjenica je da državna preduzeća stvaraju samo gubitke. Svakim danom u prosjeku se gubi po milion maraka.
Privatizacija “BH Telecoma” i EPBiH

Iz Vaše perspektive, je li realno očekivati privatizaciju “BH Telecoma” i “Elektroprivrede BiH” (EPBiH)?

– Agencija se zalaže za privatizaciju tih preduzeća. Naravno, pitanje je rokova kada to treba uraditi i po kojim metodama. O dinamici se treba razgovarati, da li prodati oba telekoma iz FBiH zajedno, zatim da se donese poseban zakon o tome. Mi smo pravili procjene da se do 2015. godine za ova preduzeća može dobiti 3,5 milijardi KM, a da se opet zadrži većinski paket.

Zaštitit ćemo državni kapital u “Borcu”

Raskinut je kupoprodajni ugovor s kupcem travničkog “Borca”. Ortačka grupa je preduzeće kupila za dvije marke, a na raspolaganju je imala 60 miliona KM. Šta će biti dalje s ovim preduzećem?

– Kada je privatiziran “Borac”, to je bila pozitivna priča. Ortačka grupa je imala obavezu da investira milion KM, uz zadržavanje svih radnika te zapošljavanje novih. Onda se ispostavilo da nisu bili sposobni da ispune obaveze. Mi smo napravili više aneksa ugovora pa su formirana nova dva preduzeća, a onda se sudski išlo na raskid ugovora. Pokušao se naći način da se sporazumno raskine taj ugovor, što se i desilo. Mi ćemo zaštititi državni kapital u “Borcu”. Radnici očekuju da se zna jasno čiji je to kapital, da bi se kod poslovnih partnera išlo u druge aranžmane, a onda očekuju i pomoć države kako bi se preduzeće konsolidiralo.

 

Izvor:

http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/teme/97617-suhret-fazlic-direktor-ap-fbih-ratna-privatizacija-bila-je-rezultat-politickih-dilova.html

26. Maja 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši

Užasno …Gdje je bila država sve te godine??? Kako se moglo dopustiti da takvo zlo traje deset godina??????

Bračni par u selu kod Tuzle držao Njemicu 10 godina u ropstvu

Marinkovići su tvrdili da je majka odvela djevojčicu u Njemačku, dok je ona bila skrivena u podrumu

Bračni par Marinković, u bosanskom mjestu Karavlasi kod Kalesije, 10 godina je držao u ropstvu djevojčicu iz Njemačke koja je prošle sedmice spašena i odvedena u sigurnu kuću kao devetnaestogodišnja djevojka, teška 40 kilograma, u teškom psihičkom i fizičkom stanju, sa ožiljcima po cijelom tijelu, prenose bosanski mediji.

Ona je 17. maja spašena i odvedena u sigurnu kuću, a njen identitet se još utvrđuje.

Njemicu, za koju se vjeruje da se zove Klara, deset godina su fizički i psihički brutalno zlostavljali, mučili i izgladnjivali članovi porodice Marinković, potvrđeno je danas za Bportal.ba.

Njene zlostavljače, bračni par Milenka i Slavicu Marinković, uhapsila je kalesijska policija i predala ih u nadležnost Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

Za stavične muke koje je proživljavala njena kćerka, svih ovih godina znala je majka nesrećne djevojke, Kristina, ali i još nekoliko osoba, koje zbog straha od osvete nijesu donedavno smjele nikome reći o onome što su vidjele u Karavlasima. Djevojka je spašena zahvaljujući Seadu Makaliću

Djevojka je spašena zahvaljujući Seadu Makaliću, koji je obavijestio policiju.

Stravične tortura

Sve je počelo prije desetak godina, kada je Milenko Marinković, iako je već živio sa Slavicom, iz Austrije gdje rade on i trojica njegove braće, doveo Njemicu Kristinu, koja mu je bila druga žena.

U zaseok Karavlasi, u kojem u nekoliko kuća žive braća Marinković, Kristina je dovela četiri kćerke. Tri starije devojke su se navodno udale za Marinkovićeve rođake. Ova djevojčica je tada imala devet godina i ostala je da živi kod Milenka. Njemica, njena majka, povremeno je dolazila i morala je znati što se događa, ispričao je za Makalić.
Da nešto nije uredu, Makalić je posumnjao prije nekoliko godina, kada je prolazeći pored kuća Marinkovića vidio zapuštenu i prljavu djevojčicu. Nije mogao ništa da preduzme, jer ničim nije mogao dokazati svoje pretpostavke.

Međutim, iz dana u dan do njega su dopirale informacije od mještana o stravičnim torturama nad djevojčicom. Još prošle godine sve je prijavio policiji. Policijska patrola došla je pred kuću Marinkovića, ali djevojčicu nijesu pronašli.

Krili je u podrumu, šumi…

Marinkovići su tvrdili da je majka odvela djevojčicu u Njemačku, dok je ona bila skrivena u podrumu. Prije nekoliko dana, Makalić je fotografisao djevojku i sliku odnio u policijsku stanicu u Kalesiji. Kada je policija u četvrtak došla, ponovo su tvrdili da tu nema nikakve djevojke. Marinkovići su tvrdili da je majka odvela djevojčicu u Njemačku, dok je ona bila skrivena u podrumu

Djevojka je bila sakrivena u šumi. Kada je srela policajce bila je potpuno mokra, iscrpljena i u teškom stanju.

Marinkovići su uhapšeni, a mještani u policiji iznose detalje mučenja kojima je djevojka bila izložena. Radila je najteže fizičke poslove, svakodnevno bila premlaćivana, a povrede su joj nanosili i nožem. Čak i kada su je psi izujedali po rukama nijesu je vodili kod ljekara. Djevojku su tukli, tjerali da radi najteže poslove, zlostavljali seksualno i na sve moguće načine.

Osim Milenka i SlaviceMarinković, to su radili i ostali članovi ove porodice. Ova djevojka nikada nije išla u školu, a njen boravak u Karavlasima nikada nije prijavljen.

Izvor:

http://www.vijesti.me/svijet/bracni-par-selu-kod-tuzle-drzao-njemicu-10-godina-ropstvu-clanak-75380

 

VIŠE O SVEMU NA :

http://www.bportal.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=7642:ekskluzivnohoror-u-karavlasima-kod-kalesije-marinkovii-10-godina-u-ropstvu-drali-djevojicu-iz-njemake-foto&catid=43:vijesti-crna&Itemid=61

http://forum.pravosudje.ba/viewtopic.php?f=28&t=482&st=0&sk=t&sd=a&sid=bd12d3399902b0417e3379651a2cb2c9&start=450

 

26. Maja 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši

Držanje u ropskom položaju ..I to je moguće u Bosni i Hercegovini …Strašno…Čuvajte ljudi djecu…

Horor kod Kalesije: Marinkovići mladu Njemicu tjerali na seks s muškarcima i psima …

Doslovno su je tjerali da bude rob, kaže komšija porodice Marinković, Sead Makalić

Autor A. Mu. | Objavljeno 26.05.2012. u 03:32

Djevojka Bedina ili Karla (Foto: A. Bajrić Blicko)

Djevojka Bedina ili Karla (Foto: A. Bajrić Blicko)

Devetnaestogodišnja djevojka iz Njemačke za koju se pretpostavlja da se zove Klara, ili Bedina, a čiji identitet utvrđuju istražni organi u Tuzli i Kalesiji, proteklih osam godina proživljavala je pravi horor. U selu Karavlasi kod Kalesije, osam godina zarobljenu u kući držala ju je porodica Milenka i Slavojke Marinković.

Ova porodica doslovno se iživljavala nad djevojčicom nanoseći joj fizičku bol, tjerajući je da radi najteže poslove, a nekoliko muških članova imalo je i seksualni odnos sa djevojčicom. Slučaj kakav nije zapamćen u istoriji BiH razotkrio je komšija Sead Makalić, koji je godinama prijavljivao policiji da porodica Markinković u ropstvu drži djevojčicu.

Kuće porodice Marinković u Karavlasima

-Doslovno su je tjerali da bude rob! Seksualno su se iživljavali nad njom. Dovodili su mnoge muškarce kako bi je seksualno zlostavljali. Vrelim nožem joj rezali rane po licu, što se golim okom vidi na djevojčici. Nikada joj nisu dali da spava u kući. Mala Bedina, kako su je zvali, spavala je sa svinjama i psima. Tjerali su je i na seksualni odnos sa psima, a pri tome se smijali dok djevojčica to radi. Krili su je od očiju javnosti i policije-govori Makalić.

Više puta policija je izlazila na teren nakon Makalićevih prijava proteklih godina, ali su je dobro skrivenu u podrumu svoje kuće, Markovići čuvali od očiju javnosti. Nedavno je Sead uspio slikati djevojčicu i fotografiju kao dokaz odnijeti u policiju, koja je odmah uhapsila bračni par Marinković.

-U saradnji sa PU Kalesija koju bi ovom prilikom pohvalila, Tužilaštvo TK je nakon prijave izašlo na teren i zateklo djevojčicu u teškom stanju. Imala je vidne povrede na tijelu. Tragovi zlostavljana su primjetni. Djevojčica, koja je Njemačka državljanka, smještena je u sigurnu kuću gdje se oporavlja, i nakon ukazane pomoći, znatno se bolje osjeća – kazala je na današnjoj pres konferenciji u Tužilaštvu TK Gordana Tadić, tužiteljka na ovom predmetu.

Sead Makalić pokazuje prema naselju Karavlasi

Frapantno je i to da je majka devetnaestogodišnje djevojčice, izvijesna Kristina, koju su Marinkovići upoznali na radu u Austriji znala za ovaj slučaj, ali godinama nije htjela reagovati. Policija je djevojčicu nakon hapšenja Slavice i Milenka zatekla potpuno mokru i iscrpljenu u obližnjoj šumi. Navodno je imala svega četrdesetak kilograma.

-Marinkovići su često živjeli na relaciji Karavlasi – Austrija gdje su i radili. Tamo su upoznali Kristinu, Bedininu majku, koja se vjenčala za Milenka Marinkovića, i trenutno je jedna u nizu njegovih žena. Sa Kristinom i Marinkovićima su u Karavlahe prije desetak godina došle i tri sestre zlostavljane Bedine-Karle. Kako je koja odrastala, tako se i udavala za muške članove porodice Marinković.

-Sve je to planski rađeno jer su preko tih djevojaka dobijali državljanstva i radne dozvole po Austriji i Njemačkoj. Tamo su kako sam čuo radili sve prljave radnje. Krali robu i kreditne kartice strancima. Čak se priča i da su objesili jednog državljanina Njemačke, koji je bio oženjen za Bosanku iz njihove familije, a sve zbog novca- priča Sead Makalić.

Djevojka je, priča Sead, vječito bila gladna. Izgladnjavali su je, a često je jela hranu za svinje, koje je hranila i sa njima spavala u toru. Krišom je priča Sead, kada niko ne vidi, devetnaestogodišnja Njemica jela živu bundevu. Komšije koje znaju za ovaj slučaj godinama, ali se nisu od straha usudile govoriti, tvrde da su je često čuli kako plačući jeca i na njemačkom jeziku doziva pomoć.

Osim najtežih fizičkih poslova koje je redovno obavljala, Marinkovići su je tjerali da hrani divljeg psa kojem niko nije smio prići. Jednom prilikom otkinuo joj je komad mesa na ruci, ali joj nisu dozvolili liječničku pomoć. Također, pošto niko nije smio, Bedina-Karla je pod prijetnjama morala potkivati divljeg konja karavlaške porodice. Komšije svjedoče da su je često viđale sa kolskim hamom na glavi, koji se stavlja volovima da vuku teret. Sa hamom na glavi, na konjskim kolima djevojka je vukla Marinkoviće po selu.

Sead Makalić je nako

n hrabrog čina, zbog kojeg je Bedina spašen iz ropstva, od rođaka i ostalih čanova porodice Marinković, nakon svega, dobijao prijetnje kako će mu oteti sina. Prijetnje su prijavljene i policiji, koja istražuje detalje.

 

Izvor:

http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/crna-hronika/97662-horor-u-karavlasima-kod-kalesije-marinkovici-19-godisnju-njemicu-tjerali-na-seks-sa-muskarcima-i-psima.html

26. Maja 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši

KORUPCIJA I KRIMINAL U BIH

Bariša Čolak: Korupcija štetno utiče na svijest bh. građana

U organizaciji Vijeća Evrope i USAID-a, večeras je u Hrvatskom domu Herceg Stjepana Kosače u Mostaru održana javna tribina “Korupcija i kriminal u BiH”.

Slika

Bariša Čolak

Ministar pravde BiH Bariša Čolak istaknuo je kako su nedostatak informiranosti i potrebnog znanja jedan od faktora koji doprinose korupciji i kriminalu u našoj zemlji. Po njegovom mišljenju, velika socijalna i ekonomska nedjednakost potkopavaju demokratizaciju u bh. društvu, a upravo su takve nejednakosti, smatra on, posljedica korupcije.

Govoreći o pojmu korupcije, Čolak je kazao je kako ona štetno utiče na svijest bh. građana koji misle da je mito normalna stvar, te ujedno čini manju mogućnost građana da se angažiraju kako po pitanju prijavljivanja korupcije tako i da sudjeluju u javnom životu jer misle da je i sami pokušaj beznadežan.

Ministar Čolak je napomenuo da je BiH donijela strategiju u suzbijanju korupcije te da je potpisnica niza međunarodnih konvencija za borbu protiv korupcije, istovremeno ukazujući kako je potrebno i dalje pratiti nove pojave korupcije u smislu donošenja zakona i podzakonskih akata za njezino sprečavanje i suzbijanje.

Inače, u anketi koja je provedena u organizaciji USAID-a i Vijeća Europe, od oktobara prošle godine do ožujka ove godine na području Mostara, od 810 ispitanika različite dobi, čak njih 51 posto je kao najveći problem ukazalo na korupciju i kriminal, a 37 posto istaknulo je nezadovoljstvo postojećom vlasti.

(FENA) / klix.ba
PRAVDA ZA DENISA

Izvor:

http://forum.pravosudje.ba/viewtopic.php?f=28&t=362&st=0&sk=t&sd=a&sid=4e9310b1f5e91764e41affa800306af3&start=760

 

25. Maja 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši

Univerzitet u Sarajevu Borba za kontrolu 100 miliona maraka

Iako je Zakon o trezoru u Federaciji BiH na snazi još od 2002. godine, fakulteti Univerziteta Sarajevo još uvijek nisu prešli na sistem trezorskog poslovanja, i u trošenju novca koji samostalno zarade, uživaju potpunu autonomiju
AUTOR NERMINA ŠUNJ
UTORAK, 22 SVIBANJ 2012 13:41

ekonomski_copy

Kroz kase fakulteta Univerziteta Sarajevo, prema posljednjem objavljenom Samoevaluacijskom izvještaju, samo u 2010. godini prošlo je 113, 9 miliona maraka! Iz kantonalnog, a manjim dijelom i federalnog budžeta, imali su na raspolaganju 65,5 miliona KM. Preostalih 48,4 miliona KM sami su zaradili, od školarina, projekata, zakupnina… I mada je, poređenja radi, riječ o dvostruko većem iznosu novca od kojeg je prošle godine funkcionirao cijeli Kanton 10, (65, 2 miliona KM budžet za 2011. godinu) fakulteti Univerziteta Sarajevo još uvijek ne podliježu pravilima trezorskog poslovanja a o tome kako će novac trošiti odlučuju isključivo dekani, odnosno ako je riječ o većim iznosima, Upravni odbori fakulteta.

OPSTRUKCIJE IZ AKADEMSKIH I POLITIČKIH KRUGOVA

A da je po Zakonu, sve što fakulteti dodatno zarade, trebalo bi da uplate na račun trezora pa tek onda bi, uz obrazloženje zašto im je novac potreban, mogli zatražiti isplatu od nadležnog ministarstva finansija.

Za razliku od Tuzlanskog kantona, Zeničko-dobojskog ili Unsko-Sanskog kantona, gdje Univerziteti prema trezorskom sistemu poslovanja moraju evidentirati svaki zarađeni, odnosno potrošeni pfening, u Kantonu Sarajevo je odavno “zapelo” i na samom pokušaju integracije fakulteta, preduslovu bez kojeg nema ni trezorskog poslovanja.

ministar1

Fahrudin Oručević, ministar obrazovanja KS

rektorat_copy_copy

Fahrudin Oručević, ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo kaže za Žurnal da “ne postoji kritična masa da se izvrši integracija fakulteta, odnosno da se fakulteti i trezorski uvežu u sistem”.

– Postoji jaka opcija koja je za to da se ovakvo stanje zadrži. Sada to “prelomiti” u kratkom vremenu, mislim da situacija nije zrela. Iako je urađen Elaborat, Akcioni plan…, postoji opcija koja to snažno opstruira. A negdje možda ima i opravdanih razloga, ili možda ne mogu da prepoznaju benefite koje će dobiti s tim procesom. A naravno, ima i onih kojima je motiv isključivo finansijski. Da li je vama drago da neko zavlači ruku u vaš džep i određuje kako će se trošiti vaš novac? Međutim, nije isključivo to smetnja integraciji fakulteta. Da je samo to, davno bismo taj problem riješili.

Dekan Fakulteta političkih nauka (FPN) u Sarajevu, Šaćir Filandra, na upit kakve bi eventualno negativne posljedice trezorski sistem poslovanja mogao imati za uobičajeno funkcioniranje Fakulteta, tek je kratko prokomentirao:

-Taj način poslovanja ugasio bi Fakultet!, kazao je Filandra.

Dekan Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) u Sarajevu, Rifat Škrijelj, smatra da bi PMF vjerovatno uspješno odgovorio novom sistemu poslovanja ali kada bi se za to ispunili uvjeti. Između ostalog, neophodna je i administrativna pripremljenost računovodstva. Međutim, u ovom trenutku, kazao je Škrijelj, uvođenje novog sistema bi PMF-u vjerovatno nanijelo više štete nego koristi.

– Ad hoc implementacija trezorskog sistema poslovanja, za naučnoistraživačke projekte, posebno strane projekte koje radimo, bio bi tipični inhibitor, ili da budem jasniji, kočničar tim projektima. A tim projektima mi dobrim dijelom nadoknađujemo novac potreban za finansiranje rada fakulteta, a koji ne dobijamo iz budžeta.

STRAH ZA NAUČNE PROJEKTE ILI DEKANOVU KASU?

Univerzitet u Bihaću već posluje u skladu sa Zakonom o trezoru, i iskustva koja imaju donekle ilustriraju strahove dekana dva sarajevska Fakulteta.

Refik Šahinović, dekan Univerziteta u Bihaću, kaže za Žurnal da je dobro da je sistem upostavljen jer sprječava finansijske mahinacije i trošenje novca je transparentnije, ali zbog novog sistema njihov Univerzitet godišnje gubi ogroman, za naučne projekte iznimno važan novac.

– Jedan od najvećih problema je što novac moramo potrošiti do kraja godine. A, najveći priliv imamo tek kad su upisi, u septembru, u oktobru… Pa ako želimo u bilo šta da uložimo, moramo raspisati javni poziv, pa provesti proceduru, pa dok prođe vrijeme za žalbe… Uglavnom ne stignemo sve to uraditi do 31. decembra i novac nam “propadne”. Postanu to javni prihodi, jer se nismo uspjeli izboriti kao kolege u Tuzlanskom Kantonu, da novac možemo trošiti do sredine naredne godine. Zato što objektivno nismo stizali završiti procedure, znali smo godišnje izgubiti od 300.000 KM, pa čak jedne godine i milion maraka! Ali, opet kažem, sistem je dobro zamišljen, međutim, krivi su i ljudi koji ne rade svoj posao ili ga sporo rade, uplate idu sporo…

Vjerovatno se, i zbog svih ovih problema, uprave pojedinih sarajevskih fakulteta opiru trezorskom poslovanju, međutim, da li su to jedini razlozi?. Ne treba zaboraviti da su vlastiti prihodi fakulteta skoro dostigli nivo prihoda koji im pristižu iz budžeta. Najviše se zarađuje od školarina. Od 48, 4 miliona KM koliko su fakulteti Univerziteta Sarajevo sami zaradili 2010. godine, od školarina je pristiglo više od polovine tog novca. S obzirom da svakodnevno “niču” novi studijski programi, nesumnjivo je školarina odličan izvor zarade kojeg se fakulteti ne žele tek tako odreći. Veoma značajan izvor prihoda su i istraživački projekti, a 2010. godine su članice Univerziteta Sarajevo ukupno za rad na projektima imale 4,5 miliona maraka. Za razne stručne usluge zaradili su 6,8 miliona, a nije zanemarljiv ni prihod od zakupnina prostora, 1,09 miliona KM, samo u 2010. godini.

Sav dodatno zarađeni novac fakulteti za sada raspoređuju po “internim pravilima” dekana, odnosno Upravnih odbora. Naravno, ulaže se i u naučni rad, infrastrukturu, ali bude tu pomalo i samonagrađivanja honorarima, plaćenim istraživanjima, studijskim putovanjima… A prelazak na trezorski sistem poslovanja, značio bi kraj takvoj praksi.

(zurnal.info)

Izvor:

http://www.zurnal.info/home/index.php?option=com_content&view=article&id=13407:borba-za-kontrolu-100-miliona-maraka&catid=18:istraga&Itemid=27

 

25. Maja 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši