ANTI-KRIMINAL

Nixon je bio gori nego što su mislili

Nixon je bio gori nego što su mislili.

10. Juna 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši

Internet kriminal …

Čuvajte se prevara: Internet kriminal u BiH

Povećanjem broja korisnika računara i interneta raste i broj onih koji čine krivična djela, ali i žrtava u oblasti cyber kriminala, kako u svijetu, tako i u našoj zemlji. Ne zaostajemo, prema policijskoj evidenciji, za drugim zemljama ni kada je u pitanju jedan od najtežih oblika cyber kriminala – iskorištavanje djece radi pornografije.

O online prevarama i krivičnim djelima u oblasti cyber kriminala razgovarali smo s istražiteljem Federalne uprave policije Sašom Petrovićem. Naš sagovornik ističe da danas gotovo ne postoji krivično djelo koje nije, na neki način, povezano sa računarima ili mobitelima, zbog čega policija sve češće izuzima mobitele i računare od osumnjičenih kriminalaca. Takva metoda je izuzetno efikasna u prikupljanju dokaza koji su validni na sudu.

Zanimljiviji dio ove priče svakako su primjeri. Na primjeru kartičnih prevara možda su najvidljiviji “staleži” kod ovih kriminalaca. Tu su jasno razgraničene uloge i zna se ko prodaje podatke o bankovnim karticama, ko ih kupuje, ko s njih skida novac i prebacuje ga na račune onih koji su na vrhu piramide.

Kako napreduju početnici

“U ovom svijetu vlada pravilo da početnik sa svakim novim djelom napreduje, odnosno dobija pristup serverima i ljudima koji će ga poučiti naprednijim tehnikama. Naprimjer, kod kartičnih prevara, oni najniži u lancu postavljaju folije i kamere na bankomate, a najveći novac ide na račune onih koji su na vrhu i žive u nekim trećim zemljama, a nisu direktno uključeni u činjenje krivičnih djela”, kaže Petrović. Naš sagovornik upozorava i na “nigerijske prevare” o kojima je manje-više već bilo govora u javnosti, ali bez obzira na to dosta ljudi još uvijek “pada” na njima.

“Tu se radi o tome da neko skenira blok IP adresa, a potom skine veliki broj e-mail adresa na koje potom šalje spam. Prevarant, naprimjer, šalje oglas o prodaji skupocjenog automobila za znatno nižu sumu i traži kaparu koja je još manja (5.000 eura za automobil od 40.000 eura). Istovremeno, kupcu daje, koristeći internetske mape, informacije o tome u koje najbliže mjesto će mu dostaviti auto. Kupac na zahtjev ‘prati pošiljku’ čak dobija i potvrdu o tome da je auto poslan prema krajnjem odredištu, ali u tom trenutku ne zna da je kompanija kojoj se obratio i koja mu je dala potvrdu, zapravo lažna, te uplaćenu kaparu više neće vidjeti. Ovo je, dakako, samo jedan od načina koje počinioci koriste kod tzv. ‘nigerijskih prevara'”, ističe Petrović.

Naravno, ovo je samo jedan od mnogih primjera, a slični su primjeri u kojima se korisnika e-mail adrese obavještava o navodnom dobitku novca na nekoj nagradnoj igri, a onda biva prevaren za iznos koji treba uplatiti kako bi mogao dobiti isti taj novac. Vrlo je važno naglasiti da se prevarantima uvijek žuri, često nude proizvode po ”nelogičnoj” cijeni te traže nelogičnu kaparu (mali iznos novca za skupocjen proizvod), na osnovu čega je moguće pretpostaviti da se radi o prevari. “Online kriminalci najčešće računaju na dva najveća faktora rizika kod ljudi – pohlepu i želju za brzom zaradom. Tako ih i uspijevaju prevariti za, recimo, 100 KM s pričom da tolikom uplatom mogu lako i sigurno osvojiti 5.000 KM”, dodaje istražitelj.

 

 

Roditelji često nisu svjesni opasnosti

Vrlo je opasno, naglašava Petrović, i kada tinejdžeri na društvenim mrežama, internet-stranicama ili chatovima ostavljaju emailove koji glase tuzlanka14, sarajka13, lijepamala17…, jer time direktno skreću pažnju pedofila, koji će im se potom javiti mailom, predstavljajući im se kao njihov vršnjak.

“Roditelji često nisu svjesni svih opasnosti, jer nisu upućeni u informatički svijet. Njihova djeca mogu lako postati žrtve na internetu, ali isto tako, zahvaljujući svom znanju, mogu lako početi i činiti krivična djela, koja obično počinju krađom passworda radi korištenja interneta s tuđeg računa. Treba znati da su kazne u oblasti cyber kriminala od jedne do deset godina. Često kažemo da je djecu potrebno educirati, ali u ovom slučaju je veoma potrebno educirati prvenstveno roditelje”, napominje Petrović.

 

Sistem očajnih žena

“Postoji i ‘sistem očajnih žena’ koje su, zahvaljujući onome što objavljuju na Facebooku, često i na otvorenim profilima, obično laka meta kriminalaca. Poznato je da se na FB objavljuje sve i svašta i da je lako uvidjeti da su statusi tih žena depresivni i slično. Njima se potom javljaju muške osobe koje ih obasipaju komplimentima, dolazi do bliskog i intimnijeg kontakta, razmjene seksi fotografija, a onda prevarant sve to stopira i počinje ucjenjivati, tražeći novac ili podatke o uposlenicima neke firme, podatke s bankovnih kartica i sl., jer se često radi o ženama koje su vrlo uspješne u poslovnom svijetu, a nemaju privatni život”, kaže Petrović.

Treba, dodaje, posebno biti oprezan na FB. Osim što treba voditi računa o tome šta objavljujemo, valja, dakle, obratiti pažnju i na to koga dodajemo za prijatelje, jer često se dešava da korisnici FB-a za prijatelja dodaju lažni profil na kojem je fotografija njihovog stvarnog prijatelja, ne vodeći računa o tome jesu li već prijatelji na FB. U tim slučajevima, prevarantima su dostupni brojni podaci i informacije o korisniku, tako da kasnije može s njegovim prijateljima, predstavljajući se poput njega, razgovarati i o detaljima, a da ne bude otkriven. Tako prevaranti dođu i do šifre e-maila, na kojem su nerijetko podaci o bankovnim računima, koje će kasnije iskoristiti za kupovinu, odnosno direktnu zaradu. Još jedan zanimljiviji način dolaženja do passworda je program za skidanje tih šifri koji je ugrađen na USB sticku. Dovoljno je u nečiji kompjuter staviti taj stick, kraće od jedne minute i već ćete na njemu imati sve šifre korištene na tom računaru.

U javnosti su ostali zapamćeni slučajevi zapljene materijala s maloljetničkom pornografijom, kao i otkriveni slučajevi kartičnih prevara. Policija u našoj zemlji je, naglašava Petrović, dovoljno stručna i opremljena da radi na sprečavanju i otkrivanju krivičnih djela u oblasti cyber kriminala, ali i za prikupljanje podataka o drugim krivičnim djelima, koja su, kako smo već naveli na početku teksta, veoma često povezana s tehnologijom, jer kriminalci, logično, komuniciraju i dogovaraju izvršenje krivičnih djela i putem računara i putem mobitela. Online kriminalci su u prednosti jer u virtualnom svijetu nema granica i mogu zametati tragove koristeći servere u bilo kojoj zemlji, ali policija, ističe Petrović, iako ograničena fizičkim preprekama i raznolikošću zakona u svijetu, ipak uspijeva biti efikasna.

Zbog stida 30 posto djela ostane neprijavljeno

Policija čak 30 posto slučajeva u startu neće ni rasvijetliti, jer im oni neće biti ni prijavljeni. Ljude koji su prevareni, naime, često je stid ili se plaše da ne budu otkrivene njihove namjere koje su ih i dovele do toga da budu prevareni. Riječ je često, kaže naš sagovornik, o posjetiteljima pornografskih stranica na internetu koji su u trenucima seksualnog uzbuđenja ukucali broj bankovne kartice kako bi dalje mogli uživati ili ostvariti seksualne fantazije u realnom svijetu sastajući se s trećim partnerima ili partnerkama, a potom vrlo brzo shvatili da je s njihovog računa skinut veći iznos novca, iako oni to nisu odobrili. Oni su dakle postali žrtva online kriminalaca, ali ih često neće prijaviti zbog stida.

 

Sarajevo-x

 

Izvor:

http://www.opet.ba

 

 

 
 
 
 

10. Juna 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši

ARBEN MURTEZIĆ, GLAVNI DISCIPLINSKI TUŽITELJ VSTV-a U BIH FUP je dostavio prijavu protiv tužitelja Olega Čavke

08.06.2012. | PIŠE: Vildana SELIMBEGOVIĆ

Zašto je Milorad Barašin ekspresno smijenjen, a tužitelj koji ga je hakirao tek u postupku? • Kakva je razlika između glavnog i ostalih tužitelja? • Zašto ne postoje ograničenja u broju sankcija? • Koliko ima prijava za predugačke istrage?

Slučaj Barašin je okončan i nekadašnji glavni tužitelj Tužiteljstva BiH vraća se na posao tužitelja: možete li sada, nakon svega, objasniti šta se dogodilo?

– Nakon što je naša kancelarija pokrenula postupak zbog disciplinskih prekršaja narušavanja ugleda pravosuđa u javnosti i neprimjerenog kontakta sa strankama, vođen je postupak koji je bio zatvoren za javnost. Kao što već znate, postupak je okončan tako što je Prvostepena disciplinska komisija prihvatila sporazum koji je potpisan između naše kancelarije i gospodina Barašina.

Zašto je potpisan sporazum? 

– Dakle, kao što sam rekao postupak je bio pokrenut zbog neprimjerenog kontakta sa strankama i narušavanje ugleda pravosuđa u javnosti. To stoji u potpisanom sporazumu i te određene radnje tužilac Barašin je i priznao. Prilikom potpisivanja sporazuma uzete su u obzir olakšavajuće okolnosti kao što su njegovi rezultati dosadašnjeg rada, izražen stepen kajanja, saradnja sa kancelarijom disciplinskog tužioca… Utvrđeno je da se radilo o najblažem obliku odgovornosti, o nemaru ili nehatu. Kao što javnost dobro zna protiv gospodina Barašina nije vođen postupak zbog nekog koruptivnog djela, niti zbog sticanja bilo kakve koristi, već upravo zbog ovoga što sam i naveo – neetičkog ponašanja koje je i gospodin Barašin i priznao. Ono što mogu reći i što bih volio da i javnost shvati jeste da je u sistemu pravosuđa u BiH, naročito u Tužilaštvu BiH, velika razlika između glavnog tužioca i tužioca.

Po službenoj dužnosti

Sada, dakle, gospodin Barašin dobija pravo da se neetički ponaša a to isto pravo imaju i ostali tužitelji, dok je paska nad glavnim tužiteljem? 

– Glavnom tužitelju je i odgovornost pooštrena i zbog toga smo mi u ovaj postupak ušli sa zahtjevom za razrješenjem. Međutim, mi imamo zakonsku obavezu da vodimo računa o svim okolnostima i zato sam i naveo određene olakšavajuće okolnosti na koje je ukazano u toku postupka. To je jedna od sankcija. Kod nas sankcije nisu razdvojene na teže i lakše, ali po nekom sistemu ova spada među najteže sankcije koje možemo izreći. Iza toga dolazi potpuno razrješenje sa funkcije.

Gospodin Barašin treba da počne da radi?

Tako je. Što se nas tiče postupak je završen.

Da li ćete sada Vi, kao glavni disciplinski tužitelj, pokrenuti postupak protiv tužitelja Olega Čavke za kojeg je i policija dostavila izvještaj da je hakirao Milorada Barašina u vrijeme dok je bio glavni tužitelj?

– Što se tiče predmeta gospodina Čavke, moram napraviti jednu paralelu. Vidite, i u predmetu Barašin se može napraviti čitava jedna studija o odnosu medija prema njemu – hoću reći da su mediji, ne svi ali velika većina, napravili čitav jedan krug, od glorificiranja do bacanja u blato i nazad. Zašto to spominjem u slučaju Čavke? Vrlo su mi česti upiti vezani za eventualni postupak protiv tužitelja Čavke pa naslućujem sličnu situaciju. Ono što mogu garantovati jeste da će se u ovoj kancelariji odlučivati na osnovu činjenica, na osnovu onoga što je dostavljeno, bez obzira na ime i prezime i važnost, odnosno stav medija.

Niste me razumjeli: nakon Vašeg pravljenja razlike između glavnog tužitelja i tužitelja, mene je zanimao odnos tužitelja prema glavnom tužitelju i njegove odgovornosti u tom slučaju?

– Prije nego pokrenemo postupak, ne mogu davati komentare. Naravno da postoji odgovornost za svakog tužioca, ta je odgovornost nešto blaža ali ona postoji i u smislu poštivanja hijerarhije i narušavanja ugleda pravosuđa. Ta odgovornost postoji za svakoga. Slučaj Barašin je bio specifičan jer se radilo o glavnom tužiocu. Ja ne bih sada da komentarišem direktan predmet, ali svakako da sankcije za ponašanje koje narušava ugled pravosuđa važe za svakoga.

Da li je tačno da Vaš ured ima više od tri prijave protiv tužitelja Čavke?

– Zakonom sam obavezan da ne dajem tačne informacije o pritužbama koje smo zaprimili, kao i o radnjama koje smo poduzeli, prije nego što pokrenemo tužbu. Mogu potvrditi ono što je već poznato u javnosti – to je i zakonom dozvoljeno – postoji pritužba od direktora Federalne uprave policije. Toliko mogu potvrditi i mogu reći da mi zaista pratimo sve izvještaje medija vezane za postupanje određenih nosilaca pravosudnih funkcija, pa tako i u ovom slučaju tužitelja Čavke, te su neki predmeti registrovani i po službenoj dužnosti. U ovom trenutku zaista ne bih otkrivao detalje, ali mogu Vas uvjeriti da ćemo odlučivati prema stanju u spisu.

Sudeći po posljednjem izvještaju State Departmenta o stanju ljudskih prava u našoj zemlji, ovaj ured bi trebao biti zatrpan slučajevima. Tamo, naime, doslovce piše kako je nepodijeljeno mišljenje da u pravosuđu BiH ima značajan broj slučajeva korupcije. Ima li tih slučajeva ovdje?

– Čini mi se da u tom izvještaju nije eksplicitno navedeno samo pravosuđe već sve grane vlasti. Moram Vam reći nešto – ovdje u kancelariji zaprimamo  zaista veliki broj predmeta, oko stotinu mjesečno. Vrlo mali broj ukazuje na korupciju u užem smislu te riječi. Znači, vrlo je malo onih koje su podnesene zato što neko tvrdi da je neko drugi priskrbio neku protivpravnu korist. Često su stranke u postupku nezadovoljne ishodom, dužinom postupka, mnoge su prijave neopravdane i maliciozne… ali zaista je mali broj onih koje ukazuju na korupciju. Pored toga, moram istaći nešto što je svakome poznato. Borba protiv korupcije se vodi na način aktivnog ponašanja tužioca u smislu svih mjera koje ima na raspolaganju te posebnih istražnih radnji. Takve mjere ne stoje na raspolaganju kancelariji disciplinskog tužioca. Pitanje koje ste mi postavili možda je pravo za nekog novog glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Ali opet ću reći – ovdje je malo takvih prijava.

 

Izvor: 

 

http://www.oslobodjenje.ba/

10. Juna 2012. Posted by | Uncategorized | Komentariši