ANTI-KRIMINAL

Kako je bošnjačka političko-tajkunsko-kriminalna mafija uništavala ono od čega je narod trebao da živi to jest privredu…

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (I) : Kako su Ćelo, Šaja i Naser Orić postali uzdanice velikog bošnjačkog biznisa u Čeliću?!

Petak | 29.06.2012.

Bošnjački vrh je 1997. godine najavio preporod fabrike „Frigos“ i „herojskog“ Čelića. A onda je započet beskrajni niz nezakonitih radnji čiji je ishod nestanak silnog državnog novca i stečaj u fabrici. Sarajevske moćnike naslijedilo je općinsko rukovodstvo koje, uz podršku TK-a, dokrajčuje fabriku i budućnost cijelog kraja… Slijedi prvi nastavak feljtona o planskom uništavanju velike privredne nade BiH koja je postala obrazac za organizovano čerupanje domaćih privrednih potencijala

hasan hadžićPiše: Hasan HADŽIĆ

Husniju Ibrišimovića, umrlog 1991. godine, čudotvorci iz rukovodstva općine Čelić jednokratno su „oživjeli“ deceniju kasnije da im potpiše jedan zapisnik općinske Komisije za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama. Takav zaključak se nameće iz čudesne ovjere tog akta: Pored potpisa pomenutog Husnije i još dva člana komisije otisnut je pečat Općinskog pravobranilaštva Čelić, a to pravobranilaštvo i ta općina nisu uopće postojali dok je Husnija bio među živima.

Ulaz u fabriku Frigos
ULAZ U PROPALU FABRIKU FRIGOS: Nekada nada bh. privrede, danas simbol pljačke i planskog uništavanja privrednih potencijala postratne Bosne i Hercegovine

Zbunjujući je još jedan detalj iz završnog dijela zapisnika: Drukčijom pisaćom mašinom i znatno gušćim proredom od prethodnog dijela teksta, na jedvite jade „utrpana“ je rečenica koja daje određeno pravo općini Čelić nad imovinom firme Frigos, istom onom imovinom koju je u prethodnom – urednom i jasnom dijelu dokumenta – Ibrišimovićeva komisija komotno tretirala kao pogon i vlasništvo slovenačkog Fructala, što i inače jest.

No, stvari postaju skroz zamršene, a pomenuti zapisnik baš fantomski, kada se pogleda njegovo zaglavlje i razgoračenih očiju konstatuje da je to izvorno i autentično bio dokument  Komisije za nekretnine Skupštine opštine Lopare iz vremena Socijalističke Republike BiH, datiran na 26. 02. 1990. godine, kada je Čelić bio samo mjesna zajednica. Iz nekih kapitalnih i hitnih razloga dokument je u svom drugom dijelu „dorađen“ i preseljen u narednu deceniju, naredni društveni sistem, narednu državu i narednu općinu – Čelić, koja je u međuvremenu formirana na dijelu predratne općine Lopare.

Prijestolnički „akademici“ i lokalni maheri

Zašto je ova imovinsko-pravna zavrzlama, ostanimo za sada na bezazlenoj kvalifikaciji, bila potrebna općinskom načelniku Seadu Muminoviću i njegovim saradnicima baš do te mjere da su uznemirili i rahmetliju Husniju Ibrišimovića? E, to ćemo rasvijetliti kad dođu na red ta dešavanja u cijeloj ovoj, već deceniju i po dugoj hronici organizovanog destruiranja Fabrike za preradu voća i povrća Frigos – jedine privredne uzdanice žitelja čelićkog kraja i nekada velike razvojne šanse za poljoprivredno-prerađivačku proizvodnju u cijeloj BiH.

Sada je ovo samo šlagvort za predstojeće opsežno predstavljanje doprinosa predstavnika svih segmenata i svih nivoa vlasti, te raznih drugih faktora u združenoj terminatorskoj operaciji u Čeliću. Naime, lokalni čelićki maheri, pokazat će se samo kao marljivi učenici „akademika“ iz prijestolničkih političkih i tajkunskih krugova koji su prije toga obezvrijedili i opustošili čelićku fabriku te preko nje i milione maraka državnog novca, a radnike ostavili bez posla, hljeba i šanse da ikad steknu uslov za penziju.

Čelić
ČELIĆ – MJESTO KOJE UMIRE: Lokalni čelićki maheri pokazat će se samo kao marljivi učenici „akademika“ iz prijestolničkih političkih i tajkunskih krugova koji su prije toga obezvrijedili i opustošili čelićku fabriku te preko nje i milione maraka državnog novca, a radnike ostavili bez posla, hljeba i šanse da ikad steknu uslov za penziju.

USAID-ove injekcije spasa

A sve je počelo u patriotsko-akcijaškom ozračju: Radnici Frigosa, predratnog pogona slovenačkog Fructala, nakon što su ga u ratu svojim tijelima koliko-toliko uspjeli sačuvati na samoj liniji fronta, na krilima tek započetog mira i vjere u svijetlu budućnost, danonoćno su besplatno radili kako bi skrpili proizvodna postrojenja i obezbijedili sebi izvor života. Polovinom devedeset šeste, 89 njih, uglavnom pozajmivši po 500 maraka za osnivački ulog, formirali su svoje preduzeće –  Fabriku za preradu voća i povrća ‘Frigos’.

Posebnom odlukom općine Čelić, koja je po odgovarajućoj uredbi države, kao i druge općine u to vrijeme, dobila pravo privremenog čuvanja zatečene imovine bivših jugoslovenskih republika do zaključenja međudržavnih sporazuma i povrata iste vlasnicima,  oni su na privremeno korištenje preuzeli raniji Fructalov pogon. Pošto sve nije moglo biti obezbijeđeno radničkim žuljevima i akcijaškim zanosom, preduzeće je moralo ući u kreditne obaveze.

Najprije su iz USAID-ovog kreditnog fonda za obnovu privrednih kapaciteta dobili 300.000 DM. Taj novac je investiran u izgradnju u ratu potpuno nastradale hladnjače, ali je nesreća spriječila obnoviteljsko slavlje. Tek što je bila završena, pod nikad razjašnjenim okolnostima, hladnjača će izgorjeti u požaru u augustu 1996. godine, uz ogromne štete, jer su uz objekat uništene i veće količine roba (džem i marmelada) i poluproizvoda (voćna kaša za sokove). Time je stanje u preduzeću još više otežano.

Početkom 1997. godine Frigosu je odobren drugi kredit USAID-a u iznosu 1.600.000 DM. Zahvaljujući tome, fabrika je nastavila s radom, ali su hronični nedostatak obrtnog kapitala, te potreba za osavremenjivanjem kapaciteta i proširenjem prozvodnog asortimana, jer je tržište čeznulo za domaćim prioizvodima u ovoj oblasti, pogurali čelnike Frigosa u potragu za partnerima radi zajedničkih ulaganja. E, tu se najagilnijim pokazao sarajevski Cenex u vlasništvu bivšeg ministra policije Alije Delimustafića i njegove braće, a za to je teren preko SDA-ovih čelnika iz Čelića pripremio Senad Šahinpašić Šaja, jedan od ljudi najbližih  Delimustafićima, a još više bivšem predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću.

Senad Šahinpašić Šaja i Edhem Bičakčić
POČETAK KRAJA: Senad Šahinpašić Šaja i Edhem Bičakčić otvaraju novi pogon Frigosa 1997. godine; jedna od rijetkih preživjelih fotografija iz vremena koje je Čelićanima obećavalo prosperitet i nova radna mjesta, objavljena u nekadašnjimDanima

Premijerov čas historije

Tako je početkom 1997. godine Upravni odbor Frigosa donio odluku o osnivanju preduzeća Fruteks, u koje je Frigos trebalo da unese osnivački kapital u iznosu od 8.000.000 DM, i to zemljište i građevinske objekte te zalihe materijala, proizvoda i roba. Ulog Cenexa u zajedničko preduzeće takođe je trebalo da iznosi 8.000.000 DM, i to 2.000.000 DM u opremi za proizvodnju i pakovanje soka, a ostalo u repromaterijalima, ambalaži i novcu.

„Kada prođe zima i dođe cvijetni maj…“ zaorila se preko moćnog razglasa čelićkim mahalama pjesma Kemala Montena uživo, baš u maju devedeset sedme, na velikoj fešti povodom puštanja u rad linije sokova. Optimizam u ovoj varošici i okolini je buknuo do nebesa; uz stalne i sezonske radnike same fabrike, presretni su bili i vlasnici brojnih voćnjaka – nepreglednih plantaža u pitomoj i rodnoj podmajevičkoj udolini koje su marljivo obnovljene i uređene nakon rata. Svoj bogati urod vrijedni Čelićani će moći predavati u svoju fabriku.

Da se radi o ozbiljnoj priči i planovima u interesu šire zajednice, garantiralo je i prisutvo visokih gostiju, a naročito riječi tadašnjeg federalnog premijera Edhema Bičakčića, koji je svečano pustio u rad postrojenje. Da se radi o historijskom događaju za Čelić, ali i velikoj šansi za cijelu BiH, jer čelićke proizvodne kapacitete nije mogao podmiriti urod voća iz cijele zemlje:

„Naročito smo zadovoljni činjenicom da će herojski branitelji ovog kraja moći ovdje privatizovati državni kapital i dobiti svoju perspektivnu firmu!“ Jest da je premijer obećao nemoguće jer se radi, prije svega, o privatnom slovenačkom, a ne ovdašnjem državnom kapitalu, ali ova završna poruka visokog gosta bilo je nešto najljepše što je ušlo u uši i srca Čelićana još od izbijanja rata. Bio je tu i federalni ministar poljoprivrede Ahmed Smajić da ohrabri čelićke ratare i prerađivače značajnim podsticajnim fondovima,  a i kompletno rukovodstvo Tuzlanskog kantona koje je izrazilo svoju spremnost da se Čelićanima u svemu nađu pri ruci.

ismet bajramovic celo
PREVENTIVNA DEMONSTRACIJA SILE: Neki od prisutnih su ispod oka i s nelagodom gledali prema sarajevsko-tuzlanskom ešalonu četvrtastih grdosija sa tamnim naočarima. Sarajevsku ekipu predvodio je Ismet Bajramović Ćelo, a tuzlansko-podrinjsku Naser Orić. Zbog bliskosti sa političkim vrhom, bili su to tada medijski veoma tetošeni likovi, pa je običan narod i njihovo prisustvo nevino doživljavao kao pridavanje posebnog značaja čelićkom kraju. Rijetki su bili oni koji su sve to vidjeli realističnije…
naser oric

Šta su poručili Ćelo i Naser?

Doduše, neki od prisutnih su ispod oka i s nelagodom gledali prema sarajevsko-tuzlanskom ešalonu četvrtastih grdosija sa tamnim naočarima. Sarajevsku ekipu predvodio je Ismet Bajramović Ćelo, a tuzlansko-podrinjsku Naser Orić. Zbog bliskosti sa političkim vrhom, bili su to tada medijski veoma tetošeni likovi, pa je običan narod i njihovo prisustvo nevino doživljavao kao pridavanje posebnog značaja čelićkom kraju.

Rijetki su bili oni koji su sve to vidjeli realističnije; koji su u ovim zvanicama prepoznali preventivnu demonstraciju sile u režiji tada svemoćnog Senada Šahinpašića Šaje, a time i nimalo ružičastu budućnost čelićke fabrike. Brda mišića i ledene poglede takvi su doživjeli kao prijeteću poruku svima onima koji ne budu bespogovorno podržavali Cenexov „bussines plan“. A tobožnju veliku privrednu obnovu kao tragičnu obmanu i prijeteću propast čelićkog kraja

Patriotizam se širi na sve strane

Ipak, izložba sile na svečanom otvaranju nove proizvodne linije u čelićkom Fruteksu ostala je u sjeni kolektivnog ponosa koji se iz podmajevičke varošice širio cijelom Federacijom. Na sve strane zašarenili su se bilbordi sa čelićkim sokom fruti. Reklamiran je kao vrhunska robna marka i više od toga; postao je svojevrsni simbol oslobađanja Bosne od sirovinskog ropstva prema Slovencima: „Oni su nam godinama skupo prodavali milione tona svoje vode zamućene voćnom kašom iz naših pogona“, bila je teza kojom su grabljeni politički poeni na svim nivoima – počev od aktivista u seoskim mjesnim zajednica oko Čelića pa do političkog vrha u Sarajevu.

Ali tako više neće biti, padali su zavjeti, jer uz već dične Vegafruitove, sada dobijamo i Fruteksove proizvode, te  ćemo suzbiti uvoznu poplavu proizvoda od voća i povrća iz bivših „bratskih“ republika, naviklih da ovdje vazda ubiraju harač. Za to su se zakačile i vlade nekoliko kantona i Federacije: „Kupujmo domaće!“, poručivali su njihovi billboardi preko kojih su strogo rezervirani promo-maheri mažnjavali debelu lovu iz budžeta. Narod k'o narod, progutao je mamac i po prodavnicama se u to vrijeme kidisalo na sve što je ovdašnjih korijena. Nedostajali su samo mitinzi s transparentima: Dosta je bilo kolonijalnih okova i eksploatacije! Bosna se konačno uspravlja!

Ukazanje Oca nacije

Međutim, veoma kratko se uspravljala, pa se „domaće“, nakon početnog kraćeg bljeska, sve teže moglo naći. Patriotska kulisa, kao u mnogo čemu drugome, i ovdje je bila sjajna prilika za lov u mutnom. Pogotovo kad lovci imaju snažnu podršku političko-nacionalnog vodstva. A ovdje je pokroviteljstvo stizalo s vrha svih vrhova:

Alija Izetbegović
ALIJA IZETBEGOVIĆ: Otac nacije odobrio je terminatorsku operaciju u Čelić

„Pozvao me Mirsad Delimustafić iz Cenexa da odemo u Goražde. Ranije je bilo priče da na tamošnjim brdima šljiva nije crvljiva i da je dobra za preradu, pa sam mislio da je to razlog. Ali u Ustikolini odjednom skrećemo prema specijalno zaštićenom komleksu nekog dvorca na Drini. Kapija se otvara i sačekuju nas Senad Šahinpašić Šaja i Bakir Izetbegović. Tada mi je postalo jasno da sam došao na čuvene Šajone. Vidim tu i Rijada Raščića, guvernera Kantona Goražde, zatimSafeta Oručevića, gradonačelnika Mostara, a onda na stolici, u sjeni, i predsjednika Aliju Izetbegovića. Pospano je priupitao Delimustafića: ‘Jesi li to ti Mirso?’. Nije tu bilo nikakve posebne priče, nego onako, o običnim stvarima, ali otkud ja u tom društvu?“, pitao se svojevremeno prvi direktor Fruteksa Sulejman Šadić.

Poslije će Šadiću postati jasno da je ovo ukazanje Oca nacije smišljena demonstracija političke moći vlasnika zamka na Drini, Senada Šahinpašića Šaje; zapravo, samo lice onog naličja sa demonstracijom sile u vidu Ćelinih i Naserovih „gardista“.

(Kraj prvog nastavka)

*Projekat podržan od strane Internews BiH

Izvor:

http://depo.ba

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (II): U raljama Cenexa, braće Delimustafić i svemoćnog Timura Numića!

Subota | 30.06.2012.

Drugi nastavak feljtona posvećenog uništenju Fabrike za preradu voća i povrća ‘Frigos’ u Čeliću, autora Hasana Hadžića, sumira činjenice koje su dovele do prekomjernih zaduženja ove kompanije, putem kojih su svoje tutorstvo nad čelićkom firmom bahato nametali braća Delimustafić i ondašnji direktor Centrale SDA, svemoćni Timur Numić

hasan hadžićPiše: Hasan HADŽIĆ

Još prilikom sklapanja ugovora o kupovini opreme i tokom njegove realizacije, čelnici Cenexa, izbjegavajući svoju obavezu o unosu osnivačkog uloga, sve troškove upućivali su na plaćanje sa računa novog zajedničkog preduzeća – Fruteksa koje je i samo vapilo za novcem. Menadžment Fruteksa preuzima da izmiri potraživanje slovenskom ENOOP-a za nabavljenu opremu za sokove, iako je Cenex bio nosilac ugovora. Naknadno je taj iznos prefakturisan Cenexu, ali Delimustafići Šaja odbijaju da dug izmire, bahato namećući svoje tutorstvo čelićkoj firmi.

U raljama mafije
Ministar poljoprivrede bivše Alijansine Vlade u TK-u Tomo Babić bio je svojevremeno vrlo eksplicitan:
„Kad smo pokušali da istražimo stanje oko Fruteksa, posjetili smo FDS i pitali smo gospodina Loju kakvi su interesi njegove fabrike u Čeliću, a on je rekao: ‘Ma kakvi crni interesi, sve je to mafija!'“  

Cenex nadalje ucjenjuje Fruteks da sva svoja plaćanja u zemlji i inozemstvu servisira preko BH Banke sa izuzetno visokim kamatama na usluge. A pošto je Cenex glavni vlasnik te banke, počinju se naslućivati krajnje namjere njegove investicione misije u Čeliću, koje nemaju ama baš nikakve veze sa onim patriotskim nadahnućem premijera Bičakčića.

Bankarska okupacija

Pritisnut Cenexovom samovoljom i političkom moći, Fruteks se od samog formiranja stalno zaduživao kod BH Banke. Krediti su se kretali u iznosu od sto do četiri stotine hiljada KM i korišteni su uglavnom za nabavku sirovina i repromaterijala, a dijelom i za stalna sredstva. Zbog svega toga nametalo se pitanje – kada će Cenex početi da unosi svoj osnivački ulog?

Kada su krajem devedeset sedme godine krediti prema BH Banci dostigli iznos od 2.000.000 KM, menadžment Fruteksa je čelnicima Cenexa ponudio da, kao većinski vlasnici BH Banke, obaveze Fruteksa prema pomenutoj banci pretvore u svoj osnivački ulog u Fruteksu. Međutim, u Cenexu i to odbijaju da urade. Uz obaveze prema BH Banci gomilali su se i dugovi prema Hipotekarnoj banci, gdje je također Cenex većinski osnivač. Pri svemu tome, visoke kamate su uredno obračunavane i knjižene kao novi dug Fruteksa prema ovim bankama.

Gušeći se u bankarskim kreditima i u raljama Cenexovih nezajažljivih apetita, Fruteks je prinuđen da po svaku cijenu traži novog partnera sa kapitalom. Opet na inicijativu neizbježnog Cenexa, započeti su pregovori sa Fabrikom duhana Sarajevo. Nimalo slučajno, jer FDS je bio  jedan od suosnivača BH Banke, u kojoj je imao dionički kapital i druga plasirana sredstva u iznosu od 4.400.000 KM.

Alija Delimustafić
ALIJA DELIMUSTAFIĆ, vlasnik ‘Cenex’-a:  Po perfidnom scenariju, Cenex  je sve vrijeme radio na uništenju Fruteksa, opterećujući ga na razne načine svojim obavezama i nametima svojih banaka, s ciljem da neutrališe i poklopi državni (odnosno Fructalov) kapital koji je u Fruteks unio čelićki Frigos kao njegov drugi osnivač.

Početkom 1999. godine Fruteksu je blokiran račun po osnovu akceptnih naloga BH i Hipotekarne banke. Ono što se ranije ozbiljno naslućivalo sada je postalo bjelodano. Po perfidnom scenariju, Cenex  je sve vrijeme radio na uništenju Fruteksa, opterećujući ga na razne načine svojim obavezama i nametima svojih banaka, s ciljem da neutrališe i poklopi državni (odnosno Fructalov) kapital koji je u Fruteks unio čelićki Frigos kao njegov drugi osnivač. A rasle su „zazubice“ i za milionima FDS-a vješto uvlačenim po političkoj direktivi, a pod patriotskom krinkom tobožnjeg ulaganja u poljoprivredni i herojski kraj. Baška još što je to, zbog entitetskih podjela teritorije, marginalizirano i od medijske pažnje savršeno sklonjeno mjesto. Sve u svemu, idealna lokacija za projekat sa maglovitim namjerama.

FDS  – zadnja nada

Ucijenjeni manadžment Fruteksa prinuđen je da traži izlaz po svaku cijenu, pa su nastavljeni intenzivni kontakti oko plasmana kapitala FDS-a u Fruteks. Na ruku je Čelićanima išlo što je baš u to vrijeme BH Banka zapala u tešku krizu i dobila prinudnu upravu. Čelnici FDS-a postaju zainteresovani za preuzimanje obaveza Fruteksa prema BH Banci te njihovom pretvaranju u svoj stalni kapital. Bila je to šansa za spas krajnje rizičnog potraživanja FDS-ovih ranije pomenutih 4,4 miliona KM od ove banke.

Zbog svega toga, Upravni odbor FDS-a naručuje kod Ekonomskog instituta u Sarajevu izradu Elaborata o mogućnostima ulaganja FDS-a u Čeliću. Iz elaborata proizlazi Odluka Upravnog odbora FDS-a od 10. septembra 1999. godine o spremnosti ulaganja, ali uz ključni preduslov da Fruteks obezbijedi istupanje Cenexa kao osnivača i to sudski ozvaniči. Odluku je potpisao i u Čelić poslao Timur Numić, predsjednik UO FDS-a i, još važnije, direktor Centrale Stranke demokratske akcije.

Čelnici Fruteksa „progutat“ će i nemoguće prohtjeve Cenexa, samo da ga skinu s vrata i uskoče u spasonosno krilo FDS-a. Na primjer, pristaju na Aneks Ugovora sa BH Bankom kojim se jedan dugoročni kredit uz kamatu od 10 posto godišnje pretvora u kratkoročni kredit sa lihvarskom kamatnom stopom od 24 posto godišnje, i to retroaktivno za godinu dana. Razlika u obračunatim kamatama iznosila je oko 1,5 miliona KM.

Timur Numić
TIMUR NUMIĆ, bošnjački moćnik, predsjednik UO FDS-a i, još važnije, direktor Centrale Stranke demokratske akcije – postupit će sasvim suprotno odluci koju je sam potpisao te, suprotno interesima i Fabrike duhana Sarajevo i Frutexa, ući u pakleni savez sa cenexovcima!

Timur protiv Numića

Ali, moćni Timur Numić postupit će sasvim suprotno odluci koju je sam potpisao te, suprotno interesima i FDS-a i Frutexa, ući u pakleni savez sa cenexovcima.

Zbog novog kreditnog ugovora sa BH Bankom i drugih iznuđenih radnji, čelićka firma je na dan 31. 10. 1999. godine iskazala gubitak u iznosu od 2.430.000 KM. Menadžment Fruteksa, na čelu sa direktorom Šadićem, u toj nesreći nalazi i sretnu mogućnost da ispoštuje uslov FDS-a o „eliminaciji“ Cenexa s pozicije osnivača.

Oni pomenuti minus dijele na dva osnivača – Frigos i Cenex sa po 1.215.000 KM pojedinačno. Zatim se uzima nedavni nalaz sarajevske revizorske kuće Revic, urađen po narudžbi FDS-a, prema kojem  je jedini osnivački udio Cenexa kupovina proizvodne linije za sokove, za što je uplatio samo 615.000 KM, a  800.000 KM ostalo neizmireno. Knjigovodstvenim evidentiranjem pomenutog gubitka, “neutrališe” se onaj jedini stvarni osnivački udio firme Delimustafića, pa tako Cenex ostaje bez osnivačkog statusa u čeličkoj fabrici.

Ali, onda dolazi do naglog zaokreta. Timuru Numiću i njegovim saradnicima u UO FDS-a, do juče odlučnim da istjeraju Cenex iz Fruteksa, nakon nekih zakulisnih dešavanja odjednom interesi Cenexa postaju svetinja. Tako Fruteks u decembru dobija novi papir sa Numićevim potpisom – zaključak UO FDS-a sa sjednice 8. decembra 1999. godine da je sa dnevnog reda skinuta prva tačka koja se odnosila na učešće FDS-a u dokapitalizaciji Fruteksa. Naime, „tokom kraće rasprave po ovom pitanju konstatovano je da je ovo izuzetno osjetljivo i važno pitanje”.

Šajonski plenum

Naredni tok događaja će pokazati da će upravo ova dva Numićeva dopisa, sa dvije kontradiktorne odluke, ostati zapamćeni kao vododijelnica između mogućeg spasa – prema prvom, te sigurne propasti čeličke fabrike – prema drugom papiru.

A šta je to jedno do jučer sasvim jasno i jednostavno pitanje odjednom učinilo toliko „osjetljivim“ da iz temelja promijeni dnevni red dugo pripremane sjednice i iznebuha odloži investicioni plan moćnog FDS-a u Čeliću? Odgovor nalazimo u dopisu kojim je dan ranije, 7. decembra, Cenex upozorio FDS da ne priznaje nalaze revizijske kuće Revic i zaprijetio da do daljnjeg obustavi aktivnosti u vezi Fruteksa.

Očito je u međuvremenu uslijedio neki novi Šajonski plenum, pa  je Timur Numić s vrha vrhova dobio jasne smjernice o „višim interesima“ u Čeliću, odnosno šta FDS mora, a šta ne smije da uradi. Tome u prilog ide i činjenica da će Senad Šahinpašić Šaja ubrzo pozvati čelnike Fruteksa u Sarajevo i reći im da je on dogovorio sa Timurom Numićem da se uspostavi nova vlasnička struktura shodno novom Ugovoru o izmjenama i dopunama Ugovora o osnivanju d.o.o. Fruteks, koji je potpisan 11. 10. 1999. godine. Tu je navedeno da pojedinačni ulozi Frigosa i Cenexa iznose po 20 posto, a FDS-a 60 procenata.

Šefik Lojo
ŠEFIK LOJO, bivši direktor FDS-a, pritisnut političkim okovima čija je personifikacija predsjednik UO Timur Numić, malo se ili nimalo pitao oko ulaganja u Fruteks 

Bočni udar iz Elektroprivrede

Prema svjedočenju članova menadžmenta Fruteksa, predsjednik UO FDS-a Timur Numić ih je, nakon otvorenog priklona Cenexu, pozvao na jednominutni sastanak u Sarajevo, rekavši da im „vrijeme ističe k'o pješčani sat“, te da ubuduće svi dokumenti dostavljeni iz Sarajeva moraju bez komentara biti potpisani. To odmah prate i “bočni udari”: Na primjer, Fruteksu se onemogućava bilo kakva kompenzacija ili cesija za plaćanje električne energije. Sulejman Šadić tvrdi da je svaki takav pokušaj odbijao Smajo Abaza, tadašnji financijski direktor u Elektroprivredi, a istovremeno i član (Numićevog) UO FDS-a.

Uprkos hobotnici koja steže sa svih strana čelićku fabriku, njeni čelnici nisu pristali da upišu nezakonitu vlasničku strukturu u sudu. U pismu od 5. januara 2000. godine, oni grozničavo pokušavaju „otvoriti oči“ tadašnjem direktoru FDS-a Šefiku Loji revizorskim nalazima i podacima prema kojima efektivni kapital Cenexa u Fruteksu iznosi nula posto, Frigosa 30 i FDS-a 70 posto.

Ali direktor Lojo, pritisnut političkim okovima čija je personifikacija predsjednik UO Timur Numić, bar u ovom slučaju, malo se ili nimalo pitao. Fahrudin Ćehajić, bivši sindikalni čelnik Fruteksa se prisjeća:

„Na susretima sa našim delegacijama, rahmetli Šefik Lojo je bio veoma pažljiv, njemu je bilo stalo da ulaganja FDS-a u Čeliću budu registrovana, ali nije se razmetao nekim planovima u vezi s tim. Kao da mu je to bilo strano i kao da su drugi o svemu odlučivali. Pamtim kada je jednom, uz ramazan, tražio od saradnika da nas ne puštaju da se vraćamo 200 kilometara do Čelića dok ne iftarimo u njihovom restoranu. Suosjećao je s nama u svim tim problemima.“

Ministar poljoprivrede bivše Alijansine Vlade u TK-u Tomo Babić će svojevremeno biti još eksplicitniji:

„Kad smo pokušali da istražimo stanje oko Fruteksa, posjetili smo FDS i pitali smo gospodina Loju kakvi su interesi njegove fabrike u Čeliću, a on je rekao: ‘Ma kakvi crni interesi, sve je to mafija!'“

(Kraj drugog nastavka)

*Projekat podržan od strane Internews BiH

VEZANI TEKST:

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (I) : Kako su Ćelo, Šaja i Naser Orić postali uzdanice velikog bošnjačkog biznisa u Čeliću?!

Izvor:

http://depo.ba

DEPO FELJTON/SLUČAJ ‘FRIGOS’ – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (III) : Šuti, ako nazovem broj devet, bit ćeš ubijen!… Šta mu znači broj devet?!… Suljo, prodat si!… Udario si na državu!

Ponedjeljak | 02.07.2012.

Kako je uklonjen direktor Fruteksa Sulejman Šadić, a širom otvorena vrata Cenex-ovim manipulacijama, ucjenama, fiktivnim fakturama, pljačkama? Zašto tadašnji premijer Tuzlanskog kantona, Bajazit Jašarević nije ništa preduzeo da spasi uništavanje ove prosperitetne kompanije? Zašto danas šute Edhem Bičakčić i Timur Numić… Treći nastavak feljtona o propasti velikog privrednog bh. potencijala – Fabrike za preradu voća i povrća ‘Frigos’ u Čeliću

hasan hadžićPiše: Hasan HADŽIĆ

„Ma kakvi crni interesi, sve je to mafija!'“, rekao je bivši direktor FDS-a Šefik Lojo delegaciji Vlade TK-a, u vrijeme Alijanse, kada su ga pitali kakvi su interesi FDS-a u Čeliću.

A nešto ranije, za vrijeme vladavine „CD koalicije“, baš po reprezentativnom mafijaškom scenariju i u hičkokovskoj režiji, održan je se u zgradi Vlade TK-a, 12. februara 2000. godine, „prošireni“ sastanak Upravnog odbora Fruteksa, jedan od prijelomnih za sudbinu Fruteksa. Ekrem Avdić, tadašnji kantonalni ministar bez portfelja u Vladi premijera Bajazita Jašarevića, ovako će ga okarakterizirati:

Senad Šahinpašić Šaja
PRIJETNJE SENADA ŠAHINPAŠIĆA ŠAJE: Kada sam pomenuoŠajino ime, on me prekinuo riječima: ‘Nemoj više da pominješ moje ime. Ako to učiniš, razbit ću ti vilicu!'… Svi prisutni šutke su prešli preko ove prijetnje. Niko nije reagovao na argumente u mojoj analizi. Ali zato je Timur Numić stalno insistirao da se članovi Upravnog odbora, na čelu sa Mirsadom Delimustafićem i Šajom, povuku u drugu prostoriju i izvrše moju smjenu.

“Skandalozno je to što je sekretaricaTimura Numića zakazala sastanak čelnika Vlade TK-a u njihovoj zgradi, a još je skandaloznije što je većina članova Vlade o tom sastanku i legaliziranju pljačke u fabrici čelićkih boraca od strane poznate sarajevske mafije saznala iz novina, s nekoliko mjeseci zakašnjenja“.

Hičkok u Vladi TK-a

I zaista, djeluje nestvarno da Timur Numić, predsjednik UO jedne firme zakazuje sjednicu UO druge firme čiji nije član, i to u Vladi TK-a, ali još nestvarniji je sam tok sjednice.Sulejman Šadić, do tog dana direktor Fruteksa, nikada ga neće zaboraviti:

„Na sastanku je bio potpredsjednik Vlade Ramiz Vilić i više drugih visokih zvaničnika TK-a. Ja sam pokušao govoriti o nastanku i evoluciji teškoća u Fruteksu. Kada sam pomenuo Šajino ime, on me prekinuo riječima: ‘Nemoj više da pominješ moje ime. Ako to učiniš, razbit ću ti vilicu!'… Svi prisutni šutke su prešli preko ove prijetnje. Niko nije reagovao na argumente u mojoj analizi. Ali zato je Timur Numić stalno insistirao da se članovi Upravnog odbora, na čelu sa Mirsadom Delimustafićem i Šajom, povuku u drugu prostoriju i izvrše moju smjenu. To su ovi i učinili. Izglasali su mi nepovjerenje uz obrazloženje da ja opstruiram registraciju preduzeća na osnovu, po mom mišljenju, kriminalnog ugovora. Potpredsjednik Vlade TK-a Ramiz Vilić podanički se ponio prema Timuru Numiću, rekavši samo: ‘Ovo treba jednom završiti’, a to je značilo da je bio upoznat sa planom egzekucije. Međutim, istinski šok sam doživio kad se za riječ javio moj komercijalni direktor Bahrija Agić. Imali smo dogovor kako nastupiti, ali čovjek počinje pričati kako je situacija u preduzeću užasna, da šest plaća nije isplaćeno, a odgovorno tvrdim da ni jednu plaću nismo preskočili. Ja mu kažem: ‘Šta to pričaš, čovječe, ne mogu da te prepoznam!’ Sjedio je do mene i diskretno rekao: ‘Šuti, ako nazovem broj devet – bit ćeš ubijen!’ Dalje sam ga pitao – šta mu znači broj devet? On odgovara: ‘Ovdje je sve pripremljeno da budeš ubijen! Ima grupa koja će doći ako se pozove broj devet i onda si gotov. Ja ti samo pomažem!’

prijetnja
SULEJMAN ŠADIĆ, bivši direkotr ‘Fruteks’-a: “Sjedio je do mene i diskretno rekao: ‘Šuti, ako nazovem broj devet – bit ćeš ubijen!’ Dalje sam ga pitao – šta mu znači broj devet? On odgovara: ‘Ovdje je sve pripremljeno da budeš ubijen! Ima grupa koja će doći ako se pozove broj devet i onda si gotov. Ja ti samo pomažem!'… S moje druge strane je sjedio naš advokat Mensur Radončić. Ja ga pitam: ‘Šta priča ovaj Bahrija?’ On mi je odgovorio: ‘Suljo, izdat si, prodat si! Idi ti odavde, a ja ću ostati, ne možeš se boriti, udario si protiv države!’ Šokiran svim tim, pokupio sam svoje stvari i krenuo.“

Udario si na državu

“S moje druge strane je sjedio naš advokat Mensur Radončić. Ja ga pitam: ‘Šta priča ovaj Bahrija?’ On mi je odgovorio: ‘Suljo, izdat si, prodat si! Idi ti odavde, a ja ću ostati, ne možeš se boriti, udario si protiv države!’ Šokiran svim tim, pokupio sam svoje stvari i krenuo.“

Inače, Šadić je smijenjen prema krivotvorenom statutu preduzeća, jer prema izvornom statutu direktora mogu smjeniti dioničari, a ne Upravni odbor. Općinski sud u Tuzli će presuditi da je smjena bila nezakonita i naložiti da se Šadić vrati na direktorsko mjesto, ali nakon petogodišnjeg maratonskog sudskog procesa, kad Fruteks već bude u stečaju i sve pogubi smisao. A do stečaja će ga prečicom dovesti Bahrija Agić, koji je na istoj sjednici postavljen za v.d. direktora, i oni koji su ga postavili.

Haris se ne bi miješao

Smijenjeni direktor Šadić ističe da je o svim nezakonitostima u i oko Fruteksa dopise slao nadležnim inspektorima, javnim tužiteljima, OHR-u, IPTF-u, OSCE-u…, ali uzalud. Početkom maja 2000. godine pisao je premijeru Bajazitu Jašareviću da Cenexovi ljudi u Fruteksu rade na “friziranju” učešća svog kapitala, da opterećuju Fruteks raznim fiktivnim fakturama za nepostojeće radove i robe u vrijednosti od preko 3 miliona KM; da Timur Numić sve radi u korist Cenexa, a na štetu svih drugih; da je v.d. direktora Fruteksa Bahrija Agić povukao sve tužbe koje je ranije Šadić podnio protiv „Cenexovih“ firmi zbog neplaćanja, da je nastavio isporuku roba istim firmama, a distribucija roba za Tuzlanski kanton vrši se preko privatnog predstavništva u Tuzli, čiji je vlasnik njegova kćerka… Međutim, kako tvrdi, Bajazit Jašarević ga uopće nije htio primiti.

Izostala je, kako navodi, i podrška Stranke za BiH čiju je listu predvodio na općinskim izborima prije svoje direktorske smjene. Razgovarao je s visokim stranačkim funkcionerima Mustafom Pamukom i Izetom Žigićem o mogućnosti da ga primi predsjednik Haris Silajdžić, ali mu je Pamuk rekao kako se Haris u to ne bi miješao. Još su ga upozorili: „Pazi se!“

A ni one prijetnje ubistvom, napominje Šadić, nisu bile novina: „U oktobru 1999. godine, kad je BH Banka počela propadati i kad su postali svjesni da ja neću više popuštati i tolerirati uništavanje perspektive naše fabrike, Mirsad Delimustafić me nazvao iz Igala, gdje se odmarao, i zaprijetio mi: “Uništit ćemo tebe i tvoju porodicu!” Istu onu porodicu kojoj je ranije nerijetko dolazio sa svojom porodicom na druženja i fotografiranja.

Bajazit Jašarević
BAJAZIT JAŠAREVIĆ, tadašnji premijer TK: Da li je znao i prešutno aminovao da Cenexovi ljudi raznim pritiscima i ‘friziranjem’ kapitala dovedu Fruteks do uništenja?!

Spasitelji mudžahedini

Sama smjena i ključni razlozi za nju Šadiću su, zapravo, predočeni par mjeseci ranije na klasičan gangsterski način:

Omer Haračić, jedan od najbližih saradnika Alije Delimustafića, pozvao me je da se sastanemo. Rekao mi je da je svjestan kako se priprema moj pad, ali da on ima ‘šemu’ po kojoj mogu ostati direktor još četiri godine, a ako treba i više: ‘Ti moraš izvaditi 400 hiljada KM, koje ćemo mi predati Timuru Numiću. Imamo još pozaostalih mudžahedina, pa treba ih odavde otpremiti u Čečeniju’.”

Ja sam prešutio taj njegov prijedlog, a kasnije sam postao svjestan da je on moju reakciju shvatio kao odobravanje. Naime, kad su robe koje sam isporučivao Cenexu dostigle vrijednost od oko 250.000 KM, ja sam obustavio isporuke i pitao Haračića hoće li to platiti ili kompenzirati? On se iznenadio i podsjetio na mudžahedine. Rekao sam mu da ne mogu raditi nešto što neće proći kroz knjigovodstvo. Kratko je uzvratio: ‘Nismo se tako dogovorili! Odsjekao si granu na kojoj si sjedio!’ Poslao sam mu najprije opomenu za neizmirena potraživanja, a nakon toga i tužbu. A oni su me presreli smjenom.“

Tako je govorio Muminović

Za razliku od kasnijih godina, kada će na krajnje problematičan način voditi glavnu riječ o sudbini čelićke fabrike i odlučno izbjegavati novinarska pitanja s tim u vezi, čelički načelnik Sead Muminović je u junu 2000. godine grozničavo tražio autora ovog teksta. Želio je da do javnosti dopre informacija kako kao legalni predsjednik Upravnog odbora Frigosa, jednog od osnivača Fruteksa, nije mogao da ispuni nalog premijera Jašarevića i preuzme kontrolu nad fabrikom, jer je spriječen od destruktivnih snaga, te da je pri tome morao angažirati pripadnike zaštitarske firme iz Tuzle. Elem, ovako je govorio Muminović:

„S jedne strane, nemaš povjerenja u MUP, a s druge, imaš nalog kantonalnog premijera da kao legalni Upravni odbor hitno preuzmeš upravljanje tvornicom. Sasvim normalno je bilo da, znajući s kim imamo posla, obezbijedimo neku zaštitu… Mi se osjećamo ostavljenim i iznevjerenim i od federalne i od kantonalne vlade. U Fruteksu su na sceni teške nezakonitosti, a akcije nadležnih organa nema. Zna se da su zvaničnici rekli da je Fruteks nezakonito registriran, zna se da se friziraju dokumenti i računi. Ponovit ću još jednom poznati primjer fiktivnog računa koji je ispostavila neka firma iz Srpskog Sarajeva za radove u vrijednosti od milion maraka, koje nikada nije obavila. Taj račun sada su potpisali v.d. direktora Agić i njegovi saradnici, i to će neko uračunati kao osnivački ulog.“

Šutnja Bičakčića i Numića

edhem bicakcic
EDHEM BIČAKČIĆ, tadašnji premijer FBiH: Zašto bivši federalni premijer nije ništa učinio da spasi Fruteks od organizovanog uništavanja i fiktivnog vlasničkog uloga Cenexa, i zašto danas šuti o krivičnim prijavama protiv njega, visokih zvaničnika TK-a i premijera Jašarevića?! 

Na primjedbu da je njega i ostale članove UO Frigosa Agićeva strana optužila za orgijanje prilikom privremenog ulaska u fabriku, Muminović je imenovao krunskog krivca za sve nevolje: „One prazne boce viskija su ostale iza njih, jer su oni dva dana ranije očekivali naš dolazak, a pouzdano znam da ih je o tome informirao Timur Numić – jedna od ključnih poluga u pravljenju sveg ovog zla koje nas je snašlo. Nevjerovatno je da u tako čistoj situaciji kršenja zakona nadležni organi oklijevaju i vrše neka maratonska istraživanja. Dalje, radnicima je podijeljeno pola miliona maraka, vjerovatno od prodaje roba na crnom tržištu. Sve je to prošlo bez uplate zakonskih obaveza i nedopustiva je tolerancija takve prakse“, sa zgražanjem  je tada govorio Muminović.

Inače, općinsko rukovodstvo i Općinski odbor SDA Čelić uputili su 20. 02. 2000. godine dopis federalnom premijeru Edhemu Bičakčiću tražeći da preduzme mjere na sprečavanju upisa fiktivnog vlasničkog uloga Cenexa i uopće na spašavanju Fruteksa od organizovanog uništavanja. Na naše pitanje zašto s tim u vezi ništa nije uradio, tim prije što je svojevremeno premijerskim autoritetom stao iza Cenexovog ulaska u čeličku fabriku, Bičakčić nije odgovorio.

Nije odgovorio ni kakva je sudbina krivične prijave koju su, zbog navodnog pritiska na sud da ne upiše novu vlasničku strukturu protiv njega, i niza zvaničnika TK-a, na čelu sa tadašnjim premijerom Bajazitom Jašarevićem, 2000. godine podnijeli predsjednici Upravnog odbora, Skupštine dioničara i sindikata Fruteksa. Kao i na ostala pitanja koja smo mu poslali u pripremi ovog feljtona.

Na naša pitanja o svemu što je vezano za njihovu ulogu u slučaju Fruteks/Frigos nisu odgovorili ni čelnici Cenexa ni Timur Numić. Ovaj posljednji ignorirao je i pitanje vezano za navode o onom mudžahedinskom projektu. Doduše, Delimustafići su nam poručili preko posrednika da pripremaju odgovor – knjigu od 30 strana. Knjiga još nije stigla, a ka'će ne znamo!

(DEPO PORTAL)

VEZANI TEKSTOVI:

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (I) : Kako su Ćelo, Šaja i Naser Orić postali uzdanice velikog bošnjačkog biznisa u Čeliću?!

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (II): U raljama Cenexa, braće Delimustafić i svemoćnog Timura Numića!

Izvor:

http://depo.ba

 

DEPO FELJTON/SLUČAJ ‘FRIGOS’ – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (IV): Vapaj generala Rasima Delića – Ne mogu vam pomoći! ALIJA samo TIMURU vjeruje!

Srijeda | 04.07.2012.

Dok iz FDS-a dolaze milioni, a iz Fruteksa odlaze pretovareni kamioni, radnici mjesecima ne dobijaju plaće… Sva primanja su u namirnicima – nešto malo ulja, šećera i graha koji se danima nije mogao skuhati, kao da je od granita… Sjećanja bivših direktora i sindikalnih čelnika na komadanje Fruteksove imovine u četvrtom nastavku feljtona o planskom uništavanju nekadašnjeg privrednog giganta iz Čelića

hasan hadžićPiše: Hasan HADŽIĆ

Muminovićeve, kao i ranije Šadićeve tvrdnje o sumnjivom plasmanu Fruteksovih proizvoda, mogao se tokom 2000. i 2001. godine uvjeriti svako ko je svratio, na primjer, na tržnicu Arizona. „Naši sokovi i džemovi prodavani su po nižim cijenama od fabričkih“, potvrđuje i Mirsad Bećirović, bivši sindikalni aktivista. Uz to,  pošiljke su otpremane na Kosovo i u Makedoniju nepostojećim firmama ili firmama koje se bave drugim poslovima, a čija imena su zloupotrijebljena u fiktivnim transakcijama. O tim nenaplativim isporukama roba, vrijednim stotinama hiljada maraka, posvjedočit će kasniji skandalozni izvještaj „s lica mjesta“ advokatskog tima stečajne uprave čelićkog Fruteksa.

Faksimil izvještaja advokatskog tima
KAKO SE UGROŽAVALA GOLA EGZISTENCIJA RADNIKA: Faksimil izvještaja advokatskog tima o Fruteksovim dužnicima u Makedoniji i na Kosovu

Dok se, na jednoj strani, usiljeno razbacivala imovina čelićke fabrike po BiH i regionu, pod vodstvom novog direktora Bahrije Agića i njegovih sarajevskih pokrovitelja, na drugoj strani bila je ugroženija gola egzistencija radnika.

– Kampanja otkupa voća za 2000. godinu trebala je da bude u punom jeku, ali ništa se otkupljivalo nije, a naveliko su se trošile stare zalihe. Pitao sam direktora Agića – zašto ne utužuje firme koje uporno ne plaćaju isporučenu robu, kao što je Simbra iz Ljepunica kod Tuzle, a on mi je odgovorio: ‘Nemamo mi para za tuženja!’, prisjeća se Fahrudin Ćehajić.

A da nije po srijedi nedostatak para za tužbe, već neka druga kombinatorika, svjedoči famozni ugovor iz aprila 2000. godine o kompenzaciji između Fruteksa, Simbre i preduzeća  Internacional MAK BNT iz Makedonije. Njime Fruteks daje čudnu garanciju Simbri da se može kod njega zaduživati do iznosa koji njoj duguje makedonsko preduzeće.

Manje je u ovom kontekstu bitno što je stečajna uprava Fruteksa tužila Simbru za dug od 212 hiljada KM, osporavajući pomenuti ugovor, te kad će konačno i kako biti završen maratonski sudski postupak s tim u vezi. Zapanjujuće je što se pomenuto makedonsko preduzeće nalazi na onoj tabeli fantomskih dužnika Fruteksa (u prevodu – Fruteks garantuje i tuzlanskoj i makedonskoj firmi da se mogu do mile volje zaduživati bilo kod njega direktno ili međusobno, a opet na njegov račun) i što su te mutne radnje bile glavna poslovna strategija tadašnjeg menadžmenta čelićke firme iza kojeg je zdušno stajao i kao zjenicu oka ga čuvao sami bošnjački vrh. O tome, uz sve prethodno rečeno, naročito upečatljivo svjedoči sljedeće poglavlje naše hronike.

Izetbegović ignoriše komandanta

Nastavkom organizovanog uništavanja glavne privredne uzdanice pojačavao se strah među narodom čelićkog kraja praćen komentarom: „Uzeše nam Fabriku!“ Nekoliko istaknutijih Čelićana pokušava parirati moćnom sarajevskom lobiju svojom najjačom kartom: U pomoć je pozvan ratni komandant Armije BiH, general Rasim Delić, rodom Čelićanin, koga su upoznali sa opasnošću koja se nadvila nad zavičajem. Zaprepašten saznanjima, general je čvrsto obećao da će direktno sa predsjednikom Izetbegovićemrazgovarati o problemima u čelićkoj fabrici.

Međutim, ovaj proplamsaj optimizma se brzo ugasio: Jest da je general Delić obećanje ispunio i pokušao objasniti Izetbegoviću šta je problem u Frigosu/Fruteksu, ali je ovaj odmah pozvao svog stručnjaka za Čelić, Timura Numića. Njegovu verziju stanja u Čeliću Izetbegović je pred zbunjenim generalom Delićem s pika prihvatio kao zvaničnu i konačnu. Sve se završilo generalovim deprimirajućim izvještajem zemljacima: „Alija vjeruje samo Timuru! Ja tu ništa ne mogu uraditi!“

General Delić i smijenjeni direktor Fruteksa Sulejman Šadić
GENERAL RASIM DELIĆ I SMIJENJENI DIREKTOR FRUTEKSA SULEJMANA ŠADIĆA: Jest da je general Delić obećanje ispunio i pokušao objasniti Izetbegoviću šta je problem u Frigosu/Fruteksu, ali je ovaj odmah pozvao svog stručnjaka za Čelić, Timura Numića. Njegovu verziju stanja u Čeliću Izetbegović je pred zbunjenim generalom Delićem s pika prihvatio kao zvaničnu i konačnu. Sve se završilo generalovim deprimirajućim izvještajem zemljacima: „Alija vjeruje samo Timuru! Ja tu ništa ne mogu uraditi!“

Kontrolori čelićke fabrike mogli su udarnički da nastave po starom – u svoju korist, a na štetu fabrike, Čelića, FDS-a, države… Tako knjigovodstveni podaci svjedoče da je u vrijeme Agićevog direktorovanja u Čelić stigao novi poklon Upravnog odbora FDS-a od 4 miliona KM, iako je sezona otkupa voća 2000. godine potpuno propuštena, i sve se svodilo na plasman preostalih zaliha gotovih roba i poluproizvoda, vrijednih milione maraka. Od pomenutog novca nije uplaćena ni jedna rata za liniju soka nabavljenu iz Slovenije na lizing, tako da će isporučilac opreme istu demontirati i odvesti kad fabrika padne u stečaj, čime će biti bačeno za tu svrhu ranije uplaćenih 1,3 miliona KM.

Vladina „mačka u džaku“

I premijer Bajazit Jašarević ostaje doslijedan u borbi za Cenexove interese, a na štetu radnika i poljoprivrednika čelićkog kraja. U nacrtu odluke njegove odlazeće vlade, krajem 2000. godine, pisalo je: “Prihvata se nalaz revizora i sudskih vještaka koji su utvrdili ukupnu vrijednost imovine ‘Fabrike za preradu voća i povrća  DOO Fruteks Čelić’, na dan 30.06.2000. godine, u iznosu od 16.323.534 KM.” Dalje se navodi da 39,31 odsto pomenute vrijednosti predstavlja državni kapital, a 60,69 odsto je “kapital pravnih lica”. Iza uopćene formulacije “pravna lica” kriju se Cenex, kojeg zbog loše reputacije nije bilo upitno imenovati, te FDS.

Ostavit ćemo po strani upitnost ovih podataka, jer već i sam naziv „Fabrika za preradu voća i povrća DOO Fruteks“ svjedoči o pokušaju perfidne prevare. Naime, preduzeće s takvim nazivom ne postoji. Postoje druga dva preduzeća: „Fabrika za preradu voća i povrća Frigos“ i „Kompanija za proizvodnju, promet i usluge Fruteks DOO“. Onim objedinjenim i svjesno zakukuljenim nazivom htjela se pod Fruteksovom imovinom „prokrijumčariti“ i imovina Frigosa koji je kao jedan od osnivača Fruteksa prestao sa proizvodnjom kad je Fruteks startovao, ali je ostao kao zasebno pravno lice. Međutim, zahvaljujući ministrima Ekremu Avdiću i Šemsi Sakoviću (SBiH), ova „mačka u džaku“ nije prošla, uz zaključak da se od revizorske kuće zatraži dodatno pojašnjenje krajnje mutne situacije.

Bajazit Jašarević
NEIZMJERNI DOPRINOS PROPASTI ČELIĆA OD STRANE TADAŠNJEG PREMIJERA TUZLANSKOG KANTONA: Bajazit Jašarević nije htio u martu ove godine, tokom pripreme ovog feljtona, odgovoriti na naša dostavljena pitanja o kontinuiranoj podršci uništavanju čelićke fabrike u njegovom prvom, zatim nastavku te podrške u drugom premijerskom mandatu.

Bajazit Jašarević nije htio u martu ove godine, tokom pripreme ovog feljtona, odgovoriti na naša dostavljena pitanja o kontinuiranoj podršci uništavanju čelićke fabrike u njegovom prvom, zatim nastavku te podrške u drugom premijerskom mandatu, o čemu će biti riječi u nastavku teksta, kao i na pitanje da li kao aktuelni predsjednik Skupštine TK-a konačno misli nešto uraditi što neće biti na štetu Čelića. Doduše, ubrzo je i smijenjen, zajedno sa ostalim funkcionerima SDA u TK-u, zbog i sada aktuelnih koalicionih pregrupisavanja.

Granitni grah i radnički ustanak

Ali, vratimo se opet hronološkom toku radnje. U 2001. godini radnici Fruteksa gube svaku nadu da će ikada doći do poboljšanja situacije pod aktuelnim menadžmentom i sarajevskim diktatom:

– Dolaze milioni iz FDS-a, odlaze pretovareni kamioni iz fabrike, a nama mjesecima ne uplaćuju plaće i doprinose. Sva primanja su u namirnicima – nešto malo ulja, šećera i slično. Posebno se sjećamo graha koji se danima nije mogao skuhati, kao da je od granita. Nabavljano je to od Simbre i drugih direktorovih omiljenih firmi, ističe bivši sindikalni čelnik Ćehajić.

U septembru 2001. godine radnici stupaju u štrajk, čvrsto riješeni da nešto promijene sami kad nadležne institucije neće. Mirsad Bećirović bio je predsjednik štrajkačkog odbora:

Mirsad Bećirović
MIRSAD BEĆIROVIĆ, PREDSJEDNIK ŠTRAJKAČKOG ODBORA: Ključni zahtjev je bio smjena direktora Agića. Ušao sam u njegovu kancelariju i na korektan način, koliko je to bilo moguće, predočio da je najveći bijes radnika usmjeran prema njemu i da mu mogu garantirati siguran izlazak iz firme u mom prisustvu, ali ako neće, da je moguće da očajni i bijesni ljudi dođu da ga istuku.

– Naš odbor je svoje zahtjeve poslao na nadležne adrese. Ključni je bio smjena direktora Agića. Ušao sam u njegovu kancelariju i na korektan način, koliko je to bilo moguće, predočio da je najveći bijes radnika usmjeran prema njemu i da mu mogu garantirati siguran izlazak iz firme u mom prisustvu, ali ako neće, da je moguće da očajni i bijesni ljudi dođu da ga istuku. Pristao je, a mi smo se potrudili da sve to bude provedeno kroz zapisnike, te da ovlašteni organi za novog v.d. direktora imenuju Almira Pirića.

Bomba na čekanju

Naravno, sam čin smjene nije mogao otkloniti godinama nagomilavane probleme, već ih tek do kraja otvoriti. Novi direktor Pirić je samo mogao da izvrši inventuru enormnih nenaplaćenih potraživanja i nevjerovatnog povlačenja tužbi s tim u vezi, nepostojanja završnih računa itd. U pismu upućenom predsjedniku i premijeru Kantona, predsjedniku Suda, MUP-u, političkim strankama i medijima javnog informiranja krajem novembra 2001. godine on, između ostalog, upozorava:

„Radnici Fruteksa se već tri mjeseca nalaze u štrajku i za to vrijeme je upućeno više zahtjeva kantonalnim i federalnim vlastima da pristupe rješavanju problema. Ništa nije urađeno, a stanje je sve složenije i teže. Radnici više neće da dolaze na posao tako da je ugrožena bezbjednost fabrike i cijelog kraja. U fabrici se trenutno nalazi 30 tona amonijaka i oko 2.500 tona zamrznutih proizvoda koji, ako ne budu pod kontrolom, mogu da ugroze živote radnika i stanovništva. Tražimo hitno rješavanje problema da ne bi došlo do neželjenih posljedica.“

Alijansa kao Unprofor

Guverner TK-a Selim Bešlagić, premijer Senahid Šaković (oba SDP), predsjednik Skupštine Izet Žigić(SBiH) i njihovi saradnici u novoj Alijansinoj vlasti u TK-u nisu, doduše, bili krivi za prethodno napravljeni haos u čeličkoj fabrici, ali se nisu ni potrudili da za svoje vladavine (januar 2001. – januar 2003.) prepoznaju tamošnje ključne probleme i pokažu bilo kakvu viziju njihovog prevazilaženja. Pasivnim „unproforskim“ odnosom, te spuštanjem statusa sa kantonalnog na nivo firme od općinskog značaja, oni će pomoći u otvaranju prostora novim destruktivnim faktorima, sada iz čeličkog političko-poduzetničkog miljea, da nastave tamo gdje su sarajevski uzori stali.

selim bešlagić
SELIM BEŠLAGIĆ: Posmatračka misija u Čeliću bivšeg guvernera TK-a otvorila je prostor novim destruktivnim faktorima, sada iz čeličkog političko-poduzetničkog miljea, da nastave tamo gdje su sarajevski uzori stali.

Ono što je u svemu tom zlu, bar tada, izgledalo kao mogući put za njegovo prevazilaženje je premještanje svih problema pod nadležnost suda kroz uvođenje stečaja u oba preduzeća u krugu čelićke fabrike. U Frigosu, koji je  formiravši Fruteks početkom 1997. godine i ustupivši mu veći dio svoje imovine na raposlaganje, faktički prestao raditi, Kantonalni sud je stečajni postupak otvorio 11. marta 2002., a u Fruteksu 10. juna iste godine. Ali s novim statusom, navalit će na čelićku fabriku i nove destruktivne snage.

(Kraj 4. nastavka)

VEZANI TEKSTOVI:

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (I) : Kako su Ćelo, Šaja i Naser Orić postali uzdanice velikog bošnjačkog biznisa u Čeliću?!

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (II): U raljama Cenexa, braće Delimustafić i svemoćnog Timura Numića!DEPO FELJTON/SLUČAJ ‘FRIGOS’ – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (III) : Šuti, ako nazovem broj devet, bit ćeš ubijen!… Šta mu znači broj devet?!… Suljo, prodat si!… Udario si na državu!  

 

Izvor:

http://depo.ba

 

DEPO FELJTON/SLUČAJ ‘FRIGOS’ – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (V): Babo, doveli su nas da vas protjeramo iz fabrike, jer kažu da ste banditi!

Petak | 06.07.2012.

‘Ubice su bile moćnije’, rekao je u svojoj ispovijesti Fahrudin Hasić, bivši električar u Frigosu i ogorčeni borac za pokretanje proizvodnje u fabrici koja je imala sve šanse da uspije, ali je u čemernoj BiH unaprijed bila osuđena na smrt. Nove prevare i novi prevaranti u čerupanju čelićkog Frigosa u petom nastavku feljtona Hasana Hadžića

hasan hadžićPiše: Hasan HADŽIĆ

Općinsko rukovodstvo, na čelu sa načelnikom Seadom Muminovićem, vidjelo je u prinudnom povlačenju „Cenexove“ ekipe (izgon direktora Agića od strane radnika) svoju šansu da konačno preuzmu kontrolu nad čelićkom fabrikom. Muminović u medijskim nastupima propagira spremnost općine da obnovi proizvodnju, vrati radnike na radna mjesta i obezbijedi otkup voća od lokalnih poljoprivrednika. Ta kampanja dobija podršku i kantonalne vlasti, a ulogu spasitelja dobija novoformirano općinsko preduzeće Berivit. Njegov direktor i članovi Upravnog odbora su vijećnici Općinskog vijeća.

Ulaz u fabriku Frigos
NOVO IME ZA NOVE PREVARE: U maju 2002. godine, pod žestokim političkim pritiskom sa općinskog i kantonalnog nivoa, pravdanim dolazećom sezonom otkupa 2002. godine, uoči samog uvođenja stečaja u Fruteksu njegov VD direktora Almir Pirić i stečajni upravnik Frigosa Hamdija Muratović potpisuju sa direktorom ‘Berivita’ Fahirom Subašićem ugovor kojim ta firma zakupljuje pogon i opremu na rok od šest mjeseci.

U maju 2002. godine, pod žestokim političkim pritiskom sa općinskog i kantonalnog nivoa, pravdanim dolazećom sezonom otkupa 2002. godine, uoči samog uvođenja stečaja u Fruteksu njegov VD direktora Almir Pirić i stečajni upravnik Frigosa Hamdija Muratovićpotpisuju sa direktorom ‘Berivita’Fahirom Subašićem ugovor kojim ta firma zakupljuje pogon i opremu na rok od šest mjeseci.

Ushićeni ministri i ogorčeni radnici

Mjesec dana kasnije, na manifestaciji Dani jagodičastog voća u Čeliću, već pominjani Alijansin ministar poljoprivrede Tomo Babićće nadahnuto zboriti o Berivitu, skoro kao i Edhem Bičakčić o Fruteksu prije pet godina: “Projekat Berivit, koji vašoj fabrici donosi oživljavanje proizvodnje, Vlada TK-a će maksimalno podržati svojim sredstvima za razvoj poljoprivrede.“

Za razliku od kantonalnih zvaničnika, radnici nisu bili ushićeni. Mirsad Bećirović, koji je u septembru 2001. godine predvodio štrajk za smjenu direktora Agića, uprkos prijetnjama novih vladara u fabrici da „ne talasa“, ovako je ocijenio projekat općinskog rukovodstva:

– Tvorci  Berivita propagiraju da je to firma koja će donijeti sreću narodu. Ja nikakve sreće ne vidim. Prema ugovoru o zakupu trebali su da zaposle 160 ljudi koji su uvođenjem stečaja ostali bez posla. Za sada nema ništa od toga. Nema otkupa, nema finalne proizvodnje, samo peremo liniju i vršimo remont. Sve je ono nekakav sitni šverc iza paravana. Izgleda da je mnogima u interesu da se ime Frigosa uništi. Sud bi morao drugačije djelovati, ovdje nema vremena za gubljenje..

Fahrudin Hasić, bivši električar u čelićkoj fabrici i jedan od njenih poratnih obnovitelja, koji je bio prinuđen da u odmaklim godinama uhljebljenje nađe u Sloveniji, dao je svojevremeno najalarmantniju definiciju novog općinskog preduzeća: „Berivit je bio samo ime nove prevare i novih prevaranata!“ I iskustva stečajnih uprava u Frigosu i Fruteksu savršeno se podudaraju sa ovom Hasićevom ocjenom.

Uzaludne krivične prijave

Fahrudin Ćehajić
FAHRUDIN ĆEHAJIĆ – NISU HTJELI DOKAZE: “I nakon deset godina tužilaštvo nije otkrilo ko je otuđio jagode! Pa svi to znaju, samo tužilaštvo ne zna.,, Čovjek iz Berivita, općinske firme, je to priznao, a kako i ne bi kad smo obili njegov sto u dijelu firme koju je privremeno koristio Berivit i našli skinute etikete Frigosa. Imali smo zapisnik o tome, ja sam dao izjavu i nakon svega čovjek se mora pitati je li uloga tužilaštva da kriminal skriva ili otkriva.“

Hamdija Muratović, stečajni upravnik Frigosa podnosi u oktobru 2002. godine Općinskom tužilaštvu Tuzla, koje pokriva i općinu Čelić, krivičnu prijavu „protiv nepoznatih počinilaca, radno angažovanih u  D.O.O. Berivit, koji su otuđili smrznuti poluproizvod (mark jagode) u vrijednosti od 25.904 KM“. On takođe prijavljuje grupu osoba koje se predstavljaju kao tobožnje sindikalno rukovodstvo radnika, premda firma u stečaju ne može imati sindikalnu organizaciju, a koje organiziraju u krugu tvornice razne skupove bivših radnika i drugih građana. Upozorava da se time onemogućava rad stečajne uprave, a posebno na pripremi i organizovanju proizvodnje. Iz tužilaštva nije bilo nikakvog odgovora stečajnoj upravi.

Ovih dana smo zatražili odgovor u Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli kakva je sudbina pomenutih prijava upravnika Muratovića od prije deset godina. Za slučaj krađe kaše od jagode rečeno nam je da se kod njih u arhivi i dalje vodi kao (ne)djelo „nepoznatih počinilaca“. A još nam je neoficijelno rečeno da je upravnik Muratović stalno nešto prijavljivao, što valjda treba da devalvira ozbiljnost njegovih obraćanja, umjesto da bude pohvaljen, jer svaki stečajni upravnik po preuzimanju preduzeća dobija i pisano upozorenje iz tužilaštva da je po službenoj dužnosti obavezan prijaviti svaku spornu radnju.

Koga štiti tužilaštvo?

Fahrudin Ćehajić je šokiran činjenicom da i nakon deset godina tužilaštvo nije otkrilo ko je otuđio jagode: „Pa svi to znaju, samo tužilaštvo ne zna. Ja sam u to vrijeme rekao inspektoru i ko je to uradio i po čijem nalogu. Čovjek iz Berivita, općinske firme, je to priznao, a kako ne bi kad smo obili njegov sto u dijelu firme koju je privremeno koristio Berivit i našli skinute etikete Frigosa. Imali smo zapisnik o tome, ja sam dao izjavu i nakon svega čovjek se mora pitati je li uloga tužilaštva da kriminal skriva ili otkriva.“

Opet ćemo vratiti hronološkom toku radnje: Krajem 2002. godine nastavljena je kampanja pritisaka iz općinske i kantonalne vlasti na rad stečajnih uprava Fruteksa i Frigosa. Direktor Fruteksa Džemal Didić u izvještaju Stečajnom vijeću Kantonalnog suda u Tuzli početkom novembra 2002. godine, između ostalog, upozorava na „ultimatume vaninstitucionalno organizovanog dijela radnika, a koji su inspirirani i logisticirani od čelnika općine Čelić“. Stečajno vijeće, dakle sudsko tijelo, usvojilo je Didićev izvještaj, ali su destrukcije u čeličkoj fabrici, u režiji općinskog rukovodstva,  nastavljene nesmanjenim intenzitetom.

Na neozbiljnost projekta Berivit pečat je stavilo to što se njegovi predstavnici nisu ni pojavili krajem oktobra 2002. godine na sastanku zajedničke komisije za povrat imovine koju su od Frigosa i Fruteksa uzeli pod zakup, uz obaveze da pokrenu proizvodnju koju nisu pokrenuli, te da redovno plaćaju mjesečnu zakupninu, a nisu uplatili ni marku.

Poslednja šansa za Frigos

Međutim, propali pokušaj općinskih rukovodilaca da pomoću ove instant – firme preuzmu tuđu fabriku, nije umanjio njihovenezajažljive apetite. Oni su na poguban način kulminirali upravo kada se pojavila najveća i ujedno poslednja šansa za spas fabrike. Naime, u februaru 2003. godine stečajni upravnik Frigosa Hamdija Muratović javnosti je obznanio optimističnu informaciju da je Frigos, iako u stečaju, uspio pokrenuti proizvodnju na dvije linije, ali istovremeno uputio i upozorenje da bi „kolektiv puno brže napredovao da se vještački ne stvara negativna atmosfera, jer strateški partneri ne žele saradnju u takvim okolnostima”.

Hamdija Muratović
HAMDIJA MURATOVIĆ, STEČAJNI UPRAVNIK FRIGOSA: Bio je to jedinstven slučaj u BiH da je za vrijeme stečajnog postupka obnovljena proizvodnja sa dobrim izgledima za se namire povjeritelji i da se preduzeće iz stečaja vrati u normalno poslovanje, a cijeli Čelić živne k'o nekad. Ali, ta mogućnost je predstavljala veliku opasnost za maglovite planove općinske vrhuške; „crvenu maramu“ koja se morala ukloniti ne birajući sredstva.

Bio je to jedinstven slučaj u BiH da je za vrijeme stečajnog postupka obnovljena proizvodnja sa dobrim izgledima za se namire povjeritelji i da se preduzeće iz stečaja vrati u normalno poslovanje, a cijeli Čelić živne k'o nekad. Ali, ta mogućnost je predstavljala veliku opasnost za maglovite planove općinske vrhuške; „crvenu maramu“ koja se morala ukloniti ne birajući sredstva.

Matija Gubec – sindikalni lider

„Nisam više Matija Gubec, sada sam sindikalni lider!“, prkosno je u to vrijeme uzviknuo estradni umjetnik i bivši kuhar Frigosa Mehmedalija Muratović Ćopak sa specijalne pozornice ispred čelićke fabrike, obznanjujući čelićkoj i široj javnosti da je dotadašnja seljačka buna prerasla u institucionalni radnički protest. Upozorio je još da će radnici ispunjenje svojih prava, ne navodeći i ne znajući koja, ispred tvorničke kapije čekati do sudnjeg dana.

„Umjetniku“ niko nije ni pokušao da objasni – a i da jest, teško bi u tome uspio – da on više nije zaposleni radnik i da preduzeće u stečaju ne može imati sindikalnu organizacju. On i grupa bukadžija su, kao klovnovi općinskog rukovodstva, zapravo ometali ulazak sirovina i izlazak roba iz fabrike, kako bi rastjerali poslovne partnere i onemogućili nastavak mukotrpno obnovljene proizvodnje. Ćopkova družina svako malo se probijala u tvornički krug, prečešljavala knjigovodstvenu arhivu, vršila inventar roba i sirovina, prijetila linčom stečajnim upravnicima itd. Diverzije bi trajale sve dok iz Tuzle ne dođe specijalna policijska jedinica i  vrati ih na “početne položaje“.

Babo, moramo vas istjerati!

Fahrudin Hasić
FAHRUDIN HASIĆ – AGONIJA ČELIĆKE FABRIKE: Bivšem Frigosovom električaru Fahrudinu Hasiću, članu grupe koja je pokrenula proizvodnju i pripremala uslove za povratak na posao i ostalih kolega, desilo se tada nešto što najupečatljivije i najbolnije odslikava agoniju čelićke fabrike i cijele tranzicijske privrede u BiH: Odjednom mu je na radno mjesto upala kćerka, učenica osnovne škole, te mirno, ali energično, upozorila: “Babo, doveli su nas da vas protjeramo iz preduzeća, jer kažu da ste banditi!”.

Po direktivi općinskih rukovodilaca, u „štrajk“ su se uključivali i službenici općinske administracije, nastavnici, pa čak i učenici osnovne škole. Bivšem Frigosovom električaru Fahrudinu Hasiću, članu grupe koja je pokrenula proizvodnju i pripremala uslove za povratak na posao i ostalih kolega, desilo se tada nešto što najupečatljivije i najbolnije odslikava agoniju čelićke fabrike i cijele tranzicijske privrede u BiH: Odjednom mu je na radno mjesto upala kćerka, učenica osnovne škole, te mirno, ali energično, upozorila: “Babo, doveli su nas da vas protjeramo iz preduzeća, jer kažu da ste banditi!”.

Ta široka i maštovita lepeza opstrukcija nije mogla ostati bez rezultata. Fenomen obnovljene proizvodnje u Frigosu u vrijeme stečajnog postupka, ta velika šansa za spas fabrike i cijelog kraja, isuviše je bio bajkolik da bi potrajao. Proizvodnja je nasilno i definitivno zaustavljena u petak, 12. septembra 2003. godine.

Fabrika mora pasti

Čisti cinizam predstavljaju zaključci Skupštine TK-a, doneseni tri dana kasnije, kojima se daje puna podrška nastojanjima za obnovu proizvodnje u “Frigosu” i Vladi Bajazita Jašarevića, koja je svojim činjenjem i nečinjenjem asistirala brutalnom gušenju proizvodnje od strane silnika iz općinske vlasti. U apelu za pomoć koji je u to vrijeme stečajni upravnik Frigosa Hamdija Muratović poslao  predsjedniku Federacije BiH, predsjedniku Vlade Federacije i ministru

Federalnog MUP-a, između ostalog, piše:

„Sve vrijeme policija, kako policijske stanice Čelić tako i MUP-a TK-a, pozivana je u pomoć i pratila stanje, a zašto nije preduzimala radnje za deblokadu fabrike u smislu neometanja proizvodnje i zašto nije spriječila upad grupe građana nije nam poznato… Svi kontakti stečajnog upravnika  kao i predsjednika Stečajnog vijeća sa predstavnicima MUP-a su bili bezuspješni, a najčešće s obrazloženjem da im je takvo ponašanje naređeno“. Ovaj alarmantni apel ostao je bez reakcija.

Manipulacije bez granica

Zbog ilustracije posljedica gušenja proizvodnje, odstupit ćemo na trenutak od hronološkog reda događaja i otići sedam godina naprijed: U proljeće 2010. godine u Čeliću ponovo susrećemo Fahrudina Hasića, čija kćerkica je dobila onaj čudesni školski zadatak da protjera oca iz fabrike. U međuvremenu je završila srednju školu, a “bandit babo” uistinu je protjeran iz firme u kojoj je proveo decenije, pa sada svoju porodicu izdržava radeći kao terenac u Sloveniji. Kući navrati jednom mjesečno.

“Načelnik je stalno govorio kako proizvodnja mora da se zaustavi da bi se stečajni postupak što prije okončao, i da će onda sve procvjetati s nekim novim statusom firme i rukovodstvom. Eto, mi smo otišli, općinski vrh je zadnjih godina preuzeo fabriku na upravljanje, imali su priliku da ostvare obećavani procvat, ali sve se pokazalo kao manipulacija. Stalno mi se pred oči vraća scena kada je prije nekoliko godina stečajni upravnik Muratović stavio mali katanac na skladišnu prostoriju kako bi spriječio ljude iz firme Berivit da pljačkaju naše poluproizvode. Pred svake izbore općinari taj katančić na televiziji prikazuju kao katančinu kojom je stečajna uprava tobože zaustavila rad i uništila kolektiv. Najteže mi je proći pored mrtve fabrike za koju sam živio, a koja je imala sve šanse da uspije u ovom teškom vremenu. Imali smo sirovine, tržište, tehnologiju, kadrove…Uzalud, ubice fabrike su bile jače, jer je uz njih bilo sve što se zove vlast u ovoj nesretnoj državici“, završava svoju ispovijest Fahrudin Hasić.

Opustjele mahale

Inače, kraj proizvodnje u čelićkoj privrednoj uzdanici, opet se vraćamo na kraj  2003. godine, pokrenuo je čitavu lavinu odlazaka trbuhom za kruhom iz ovog kraja. Nerad fabrike ugrozio je opstanak brojnih plantaža voća i i svega ostalog u Čeliću i okolini. Naročito su odlazili mladi; mahale u Čeliću i okolnim seoskim naseljima ostajale su puste.

katanac na kapiji
UBICE SU BILE MOĆNIJE: Najteže mi je proći pored mrtve fabrike za koju sam živio, a koja je imala sve šanse da uspije u ovom teškom vremenu. Imali smo sirovine, tržište, tehnologiju, kadrove…Uzalud, ubice fabrike su bile jače, jer je uz njih bilo sve što se zove vlast u ovoj nesretnoj državici“, završava svoju ispovijest Fahrudin Hasić.

A općinsko rukovodstvo nastavlja da kuje svoje planove na platformi opće propasti. Početkom 2004. godine, načelnik Muminović čini novu drskost dopisom Kantonalnom sudu, Vladi TK-a i nizu drugih institucija tražeći da se prekinu svi sudski sporovi koje su protiv njegovog Berivita pokrenuli Frigos i Fruteks, te da se Berivitu izda ponovo cjelokupna imovina kako bi se pokrenula proizvodnja i stvorili uslovi za prijem poljoprivrednih proizvoda od zemljoradnika, uz mjesečni iznos zakupnine od 1.000 KM.

– Pokretanjem proizvodnje stvaraju se realne pretpostavke za privredne subjekte koji su već ispoljili svoje interese za ulaganja…, pisao je Muminović razotkrivši svoje krajnje namjere.

VEZANI TEKSTOVI:

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (I) : Kako su Ćelo, Šaja i Naser Orić postali uzdanice velikog bošnjačkog biznisa u Čeliću?!

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (II): U raljama Cenexa, braće Delimustafić i svemoćnog Timura Numića!

DEPO FELJTON/SLUČAJ ‘FRIGOS’ – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (III) : Šuti, ako nazovem broj devet, bit ćeš ubijen!… Šta mu znači broj devet?!… Suljo, prodat si!… Udario si na državu!  

DEPO FELJTON/SLUČAJ ‘FRIGOS’ – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (IV): Vapaj generala Rasima Delića – Ne mogu vam pomoći! ALIJA samo TIMURU vjeruje!

Izvor:

http://depo.ba

 

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (VI): Apsurdna istina: Iako je sahranio najveću fabriku čelićkog kraja, Sead Muminović 15 godina vlada Čelićem!

Nedjelja | 08.07.2012.

Šesti i posljednji nastavak našeg feljtona o razornim poduhvatima bošnjačkog političkog vrha prema najvećem industrijskom potencijalu Tuzlanskog kantona – fabrici Frigos u Čeliću, osvrće se na poteze načelnika Seada Muminovića, koji je čelićkom prosperitetu zadao smrtni udarac. No to ga ne remeti da i danas sjedi u načelničkoj fotelji

hasan hadžićPiše: Hasan HADŽIĆ

Sve vrijeme čelnici općine Čelić, predvođeni načelnikom Seadom Muminovićem, imali su namjeru da fabriku dokapitalizuju i prodaju onima koji njima osobno neće ostati „nezahvalni“, bez obzira na konačnu sudbinu i fabrike i cijelog kraja. Nije nerealna ni procjena da je njima glavni cilj bio da spriječe proizvodnju jer su, navodno, radili u korist konkurencije. U svakom slučaju, mnogi su tamo donosili nevolje, ali načelnikova ekipa ostavlja najpogubnije posljedice.

Namjera o dokapitalizaciji i privatizaciji na njihov način bila je neprovodljiva zbog nepostojanja elementarnih preduvjeta za to. Najprije, radi se o neraščišćenim vlasničkim odnosima, gdje se, prije svega mora računati sa izvornim, predratnim vlasnikom Fructalom. I naredna prepreka je vezana za pomenutu. To je Odluka Vijeća ministara o sprovođenju Aneksa G Sporazuma  o pitanjima sukcesije na teritoriji BiH iz 2003. godine. Ona predviđa da građani i pravna lica iz država sukcesora bivše SFRJ, koji su imali pravo na imovinu na teritoriji BiH, treba da se obrate pismenim zahtjevom za vraćanje u prvobitno stanje navedenog prava i to; za područje Federacije – Kantonu – odnosno općini na čijem se području imovina nalazi. Onaj kome je zahtjev upućen dužan je izdati rješenje da li je zahtjev osnovan ili nije uz odgovarajuće obrazloženje. Nešto kasnije ćemo govoriti o čudnoj sudbini takvog Fructalovog zahtjeva upućenog TK-u, odnosno općini Čelić.

Sead Muminović
SEAD MUMINOVIĆ, I DANAS NAČELNIK OPĆINE ČELIĆ: Mnogi su u čelićke fabrike Frigos i Fruteks donosili nevolje, ali načelnikova ekipa ostavlja najpogubnije posljedice.

„Prerada“ vlasničkih prava

Treća prepreka koja vezuje ruke Muminovićevoj ekipi je činjenica da se oba preduzeća u okviru čelićke fabrike – Frigos i Fruteks – nalaze u stečaju, dakle pod okriljem suda i jedino sud može odlučiti o prestanku stečajnog postupka, a to čini kad se izmire potraživanja i zaštiti privatna svojina povjerilaca. Općinsko rukovodstvo je prvo udarilo na treću prepreku – da kroz one demonstracije i pritiske tobožnjih radnika protjera stečajne upravnike i počne raspolagati imovinom fabrike kao sopstvenom prćijom. Jedini „uspjeh“ im je bio zaustavljanje proizvodnje, ali kad su vidjeli da ne mogu biti iznad suda, pristupili su raznim spornim radnjama u cilju prilagođavanja vlasničkih prava u fabrici svome cilju.

Elem, nakon što su spriječili proizvodnju, druga njihova žrtva bio je mrtvi Husnija Ibrišimović, pomenut na početku feljtona. Uz njegov i potpise ostala dva člana Komisije za nekretnine predratne općine Lopare, a na Zapisniku o izlaganju na javni uvid podataka o nekretninama iz 1990. godine, udaren je pečat Pravobranilaštva općine Čelić. To pravobranilaštvo i ta općina nisu postojali kad je nastao dokument i kad je Husnija bio živ. Baška još i činjenica da pečat pravobranilaštva nema šta da traži na dokumentima kojima se utvrđuje vlasnički status nad određenom imovinom.

Piramida od falsifikata

fructal
IMOVINA NEKADAŠNJEG SLOVENAČKOG FRUCTALA: Na osnovu prekrajanog dokumenta – zapisnika, kojim bi moralo da se pozabavi tužilaštvo, druga Komisija za nekretnine, ovaj put općine Čelić, 2003. godine izdaje rješenje kojim se utvrđuje sadržaj nekretnina, adekvatan željama općinskog rukovodstva, a koji je ovjerio Kabinet općinskog načelnika svojim pečatom.

A posebno problematično je to što su oni u završnom dijelu predratnog dokumenta koji je sačinila druga općina, naknadno i poslije rata dopisali određeno imovinsko pravo općine Čelić, premda  u prethodnom – autentičnom dijelu autentičnog dokumenta – to pravo se vodi na slovenačkoj firmi Fructal. Seriju apsurda kompletira podatak da je na spornom zapisniku, pored članova Komisije, potpisan kao svjedok i zastupnik Fructala, Šemso Salihović. Prema sadržini zapisnika ispada da je Salihović u njegovom prvom dijelu validnom dokumentacijom dokazao prava Fructala, a u drugom, poslije rata dopisanom dijelu, naprasno se odrekao istih prava u korist općine Čelić. Inače, saznajemo da čovjek od početka rata živi u Sloveniji i da nakon rata nije imao nikakve veze sa zemljišnim dokumentima općine Čelić.

E, na osnovu tog prekrajanog dokumenta – zapisnika, kojim bi moralo da se pozabavi tužilaštvo, druga Komisija za nekretnine, ovaj put općine Čelić, 2003. godine izdaje rješenje kojim se utvrđuje sadržaj nekretnina, adekvatan željama općinskog rukovodstva, a koji je ovjerilo, naravno sada ne Općinsko pravobranilaštvo, već Kabinet općinskog načelnika svojim pečatom. To rješenje je, dalje, poslužilo kao osnov za upis podataka u Katastar nekretnina katastarske općine Čelić. I konačno, na taj katastar nekretnina i takve podatke, poziva se Zemljišno – knjižni ured Općinskog suda Tuzla, nadležan i za Čelić, kada  općinskom rukovodstvu izdaje zemljišnoknjižni izvadak o zgradama i zemljištu čelićke fabrike radi sudskih i drugih postupaka koje preduzimaju. Dakle, u  temelju svega je grubi falsifikat. Inače, mi raspolažemo cjelokupnom navedenom dokumentacijom.

FAKSIMIL – Stravični fasifikat: Zapisnik općine Lopare i Socijalističke Republike BiH iz 1990. godine (1. faksimil)) ovjeren pečatom općine Čelić i Federacije BiH koje tada nisu postpojale (2. faksimil). Kvaka je u zadnjem pasusu dokucanom gušćim proredom:
Faksimil 1_frigos
Faksimil 2_frigos

Vještakinja Meliha: Dodatna ulaganja nesporna!

Ali, ima još dokumenata koji vrište za akcijom tužilaštva. Tako je Meliha Mustafić, sudski vještak ekonomske struke iz Tuzle za samo godinu dana napravila dva potpuno suprotna vještačka nalaza i mišljenja o imovinskoj strukturi Frigosa i Fruteksa, a da u međuvremenu u krug čelićke tvornice niko nije ni zakoračio. Prvi nalaz je iz aprila 2009.godine, a u vezi je sa sudskim postupkom kojim je slovenački Fructal tražio izlučenje svoga kapitala iz stečajne mase tuženih Frigosa i Fruteksa. Vještak zaključuje: “Sva potraživanja povjerilaca, a izvršena su dodatna ulaganja, koja su nesporna, odnosno koja treba namiriti u kontekstu rješenja statusa državne imovine, trebaju biti razmatrana i prihvaćena u međudržavnom sporazumu (između BiH i Slovenije, op. a.).”

Ima još dokumenata koji vrište za akcijom tužilaštva. Tako je Meliha Mustafić, sudski vještak ekonomske struke iz Tuzle za samo godinu dana napravila dva potpuno suprotna vještačka nalaza i mišljenja o imovinskoj strukturi Frigosa i Fruteksa, a da u međuvremenu u krug čelićke tvornice niko nije ni zakoračio…

Također se navodi da “dodatno izvršena povećanja vrijednosti od 5,6 miliona KM u objekte i 6,4 KM u opremu mogu biti predmet rješavanja zajedno s rješavanjem vrijednosti početne supstance (državne imovine koja izvorno pripada Fructalu, op. a.) “.

Meliha ponovo: Nema dodatnih ulaganja!

Isti vještak daje nalaz i 3. marta 2010. godine, ali ovoga puta u kontekstu sudskog postupka koji je Općina Čelić pokrenula protiv Frigosa tražeći istu imovinu koju je tražio i Fructal. Za razliku od prethodnog nalaza, vještak sada tvrdi kako nije bilo nikakvih povećanja vrijednosti te da se radilo o ulaganjima u tuđa sredstva koja su anulirana kroz amortizaciju.

Kuda nestade onih 12 miliona novih ulaganja iz prethodnog nalaza? Odgovor na ovo i na još neka dostavljena pitanja pokušali smo dobiti od vještakinje Mustafić, ali beuzuspješno. Komentar Fahrudina Ćehajića glasi: „ Ona je radila na krajnje sumnjiv način. Htjela je izbrisati i nas radnike kao da nikada nismo tamo dali nikakav doprinos obnovi fabrike“.

Mihaela Savičić Godžirov
OPĆINSKA PRAVOBRANITELJICA MIHAELA SAVIČIĆ GODŽIROV: Na pitanje o kršenju odluke Vijeća ministara i niz drugih pitanja o nezakonitim radnjama u kojima se pominje uloga načelnika Muminovića, kao i na pitanje o rješavanju zahtjeva Fructala – nije htjela odgovoriti

Pored ovih protivurječnih nalaza vještaka, Fructal je u pomenutom sudskom  postupku, pokrenutom davne 2005. godine, opterećen i činjenicom da su TK i općina Čelić prekršile pomenutu Odluku Vijeća ministara BiH o provođenju Aneksa G sukcesije, pa mu nikada nisu izdali rješenje o osnovanosti ili neosnovanosti zahtjeva za povrat prava na imovinu. Bez tog rješenja Fructalov postupak može trajati do, što rekao nekadašnji Matija Gubec a potonji sindikalni lider, sudnjega dana.

Čaušević krši obećanja

Na pitanje o kršenju pomenute odluke Vijeća ministara, i niz drugih pitanja o radnjama u kojima se pominje njegova uloga, načelnik Čelića Sead Muminović nije htio odgovoriti. Na isto pitanje o rješavanju zahtjeva Fructala nije htjela odgovoriti ni Mihaela Savičić Godžirov, općinska pravobraniteljica i predsjednica Udruženja pravobranilaca Federacije na čijoj internet-biografiji piše da je stručnjak upravo za Aneks G Sporazuma o sukcesiji i naročito za Sloveniju. Nije nam htjela odgovoriti ni kako se pečat općinskog pravobranilaštva Čelića mogao naći na predratnom zapisniku općine Lopare.

Posebno nas je začudilo što su i pitanja aktuelnom premijeru TK-a Seadu Čauševiću, uprkos našem silnom trudu, takođe ostala bez odgovora. Naime, u svom medijskom debiju kad je postao premijer, Čaušević je najavio da će prioritet u njegovom radu biti sređivanje stanja u preduzećima koja se nalaze u najtežoj situaciji, posebno ističući Frigos. Zašto nije ni pokušao preći s riječi na djela u tom smislu, nismo mogli saznati, kao ni njegovo viđenje kršenja Aneksa G zbog neodgovaranja Fructalu, te koliko su podsticajnih sredstava TK-a njegovi prethodnici poklonili problematičnom Berivitu.

Sead Čaušević
SEAD ČAUŠEVIĆ, AKTUELNI PREMIJER TK: Iako je u svom medijskom debiju nakon što je postao premijer, najavio da će prioritet u njegovom radu biti sređivanje stanja u preduzećima koja se nalaze u najtežoj situaciji, posebno ističući Frigos, do danas nije ni pokušao preći s riječi na djela.

TK plaća načelnikovo rasipništvo

Ni malo dobre volje nije u tom smislu ispoljio ni predsjednik Komisije za borbu protiv korupcije u Skupštini TKMuhamed Murselović. Evo izvoda iz brižljivo sačinjenog pisma koje smo mu uputili: „ …Pored ispaštanja bivših radnika i svih građana općine Čelić, hirovi općinskih čelnika skupo koštaju i koštat će i poreske obveznike u cijelom Tuzlanskom kantonu koji značajna sredstva izdvaja za općinu Čelić. Na primjer, samo na osnovu jedne pravomoćne sudske presude u koji je općina Čelić pokrenula u nemogućoj misiji da se domogne tuđe imovine, iz budžeta općine, odnosno Kantona, firmi Fruteks morat će se isplatiti preko 700 hiljada KM“.

U nastavku pisma smo predsjednika Murselovića upoznali i sa sljedećim činjenicama:  „Prije tri godine je općinsko rukovodstvo, na osnovu ugovora sa stečajnim upravama Frigosa i Fruteksa, preuzelo na upravljanje njihovu imovinu uz obavezu da pokrene proizvodnju, a pogoni sve to vrijeme nisu radili ni jedan minut. To uzrokuje neshvatljivu praksu da se budžetskim sredstvima, bez ikakva opravdanja i smisla, godinama plaća čuvanje i održavanje tuđe – privatne imovine“.

Na kraju smo od čelnog čovjeka vodeće antikorupcione institucije u TK-u zatražili komentar naprijed navedenog, te odgovor na pitanje da li se njegova komisija ovim temama bavila ili će se tek namjerava baviti? Uzalud.

„Prije tri godine je općinsko rukovodstvo, na osnovu ugovora sa stečajnim upravama Frigosa i Fruteksa, preuzelo na upravljanje njihovu imovinu uz obavezu da pokrene proizvodnju, a pogoni sve to vrijeme nisu radili ni jedan minut. To uzrokuje neshvatljivu praksu da se budžetskim sredstvima, bez ikakva opravdanja i smisla, godinama plaća čuvanje i održavanje tuđe – privatne imovine.“

 

Misteriozna „krivična prijava“

Realno bi bilo očekivati da sve ovo neće proći bez konačne dužne pažnje tužilaštava, ali prije toga tužilaštva bi ozbiljno morala da se pozabave sama sobom i rasvijetle misterioznu sudbinu jedne krivične prijave koja se zabrinjavajuće uklapa u cijeli tok ove priče. Radi se o prijavi koju su u novembru 2000. godine Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli podnijeli predsjednici Upravnog odbora, Skupštine dioničara i Sindikata Fruteksa a protiv više tadašnjih visokih funkcionera: Edhema Bičakčića – premijera Federacije BiH, Tarika Arapčića  guvernera TK-a, Bajazita Jašarevića – premijera Tuzlanskog kantona, Izeta Žigića – predsjednika Skupštine TK-a, Šabana Mujčinovića – predsjednika Kantonalnog suda u Tuzli, Bahrije Dautovića – ministra MUP-a TK-a, Ize Tankića – Kanonalnog tužioca i Advije Hodžić– sudije Kantonalnog suda u Tuzli.

U obraloženju, između ostalog, navodi se da su prijavljeni iskoristili svoj položaj i ovlaštenja da onemoguće rješavanje zahtjeva za promjenu vlasničke strukture i registracije preduzeća u skladu s tim. Interesujući se za ishod ove prijave, najprije smo se obratili Kantonalnom tužilaštvu u Tuzli, pa citiramo njihov odgovor:

Ulaz u fabriku Frigos
KOLIKO VRIJEDE ‘FRIGOS’ I ‘FRUKTOS’ NAKON SVEGA: Današnju realnu vrijednost čelićke fabrike, odnosno Frigosa i Fruteksa, teško je ustanoviti, ali je izvjesno da nju znatno premašuju potraživanja povjerilaca. Tako je Stečajno sudsko vijeće priznalo kao osnovana potraživanja u iznosu preko 21 milion maraka, a osporena potraživanja, koja povjerioci pokušavaju ostvariti kroz sudske postupke, iznose čak 78 miliona maraka. Samo Fabrika duhana Sarajevo potražuje nespornih 16 miliona KM, što je do uvođenje stečaja u čelićkoj fabrici 2001. godine bačeno u ko zna koje svrhe.

Tužioci protiv tužilaca

„U Tužilaštvu je u vezi s ovom prijavom  formiran predmet pod brojem KTA 280/00. Isti predmet je 21.11.2000. godine na dalje postupanje proslijeđen Federalnom tužilaštvu FBiH, radi postojanja okolnosti koje bi mogle izazvati spoljnu (u javnosti) sumnju u pristrasnost, jer su prijavljenje osobe bile i sudije Kantonalnog suda Tuzla, kantonalni tužilac i ministar MUP-a. U vezi s tim Vas upućujemo da, koristeći broj predmeta iz Kantonalnog tužilaštva Tuzla kao vezu, o predmetu tražite informacije od Federalnog tužilaštva FBiH“.

Glavni Federalni tužilac Knežević je potvrdio da su oni dobili tu prijavu, ali pošto predmetni slučaj nije u nihovoj nadležnosti, „upućujete se da bliže informacije zatražite od Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu i Tužilaštva BiH“. Na naš ponovni pisani upit da li ta uputa predstavlja i indirektnu informaciju da su oni pomenutu prijavu proslijedili ovim tužilaštvima, iz Federalnog tužilaštva nismo dobili odgovor. Istovremeno iz Tužilaštva BiH i Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu su nam, nakon zahtjeva za dodatnim informacijama o prijavljenima, te naše dostave kopije kompletne prijave, odgovorili da se ta prijava ne nalazi kod njih. Doduše, uz ogradu Kantonalnog tužilaštva da su oni uspjeli pregledati arhivu zaključno sa 2002. godinom, ali je logično da ako nije dostavljena za dvije godine, onda sigurno nije ni kasnije. Komentar na sve ovo je suvišan.

Ko je sve „omastio brke“

Današnju realnu vrijednost čelićke fabrike, odnosno Frigosa i Fruteksa, teško je ustanoviti, ali je izvjesno da nju znatno premašuju potraživanja povjerilaca. Tako je Stečajno sudsko vijeće priznalo kao osnovana potraživanja u iznosu preko 21 milion maraka, a osporena potraživanja, koja povjerioci pokušavaju ostvariti kroz sudske postupke, iznose čak 78 miliona maraka. Samo Fabrika duhana Sarajevo potražuje nespornih 16 miliona KM, što je do uvođenje stečaja u čelićkoj fabrici 2001. godine bačeno u ko zna koje svrhe.

Hoće li se jednom pojaviti neki organ ili tijelo koji će staviti ove brojke na sto, izvršiti elementarnu analitiku i obnarodovati ko je sve na tim brojkama „omastio brke“? Odgovor na ovo pitanje nije od značaja samo za jednu ruralnu i rubnu općinu. Naime, sudbina čelićke fabrike je po mnogo čemu paradigmatičan slučaj organizovane propasti bh. privrede.

Čelić
ČELIĆ, MJESTO KOJE UMIRE: Timur Numić, koji je u prvo vrijeme bio glavni operativac bošnjačkog vrha za obmanjivački projekat u Čeliću danas je savjetnik potpredsjednika Federalne Vlade; Bajazit Jašarević je tek odnedavno prestao biti predsjednik Skupštine TK-a zbog pucanja koalicije SDP-SDA i sada je poslanik u tom zakonodavnom tijelu, a Sead Muminović uveliko se priprema za obnovu  načelničkog mandata.
VEZANI TEKSTOVI:

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (I) : Kako su Ćelo, Šaja i Naser Orić postali uzdanice velikog bošnjačkog biznisa u Čeliću?!

DEPO FELJTON/SLUČAJ FRIGOS – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (II): U raljama Cenexa, braće Delimustafić i svemoćnog Timura Numića!

DEPO FELJTON/SLUČAJ ‘FRIGOS’ – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (III) : Šuti, ako nazovem broj devet, bit ćeš ubijen!… Šta mu znači broj devet?!… Suljo, prodat si!… Udario si na državu!  

DEPO FELJTON/SLUČAJ ‘FRIGOS’ – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (IV): Vapaj generala Rasima Delića – Ne mogu vam pomoći! ALIJA samo TIMURU vjeruje!

DEPO FELJTON/SLUČAJ ‘FRIGOS’ – OBRAZAC ZA ORGANIZOVANU PROPAST BH. PRIVREDE (V): Babo, doveli su nas da vas protjeramo iz fabrike, jer kažu da ste banditi!

Čelićka fabrika je u stvarnosti mrtva, ali zbog debele krivice i upletenosti raznih segmenata i raznih nivoa vlasti stečajnom postupku se ne nazire kraj. Time se unedogled odlaže i zvanični pokop nekadašnje velike privredne uzdanice koji bi omogućio da tamo nikne neki novi pogon, neopterećen svim onim morbidnim hipotekama, i koji bi probudio umrle nade čelićkih ratara i prerađivača.

Narod, ipak, glavni krivac

Timur Numić, koji je u prvo vrijeme bio glavni operativac bošnjačkog vrha za obmanjivački projekat u Čeliću danas je savjetnik potpredsjednika Federalne Vlade; Bajazit Jašarević je tek odnedavno prestao biti predsjednik Skupštine TK-a zbog pucanja koalicije SDP-SDA i sada je poslanik u tom zakonodavnom tijelu, a Sead Muminović uveliko se priprema za obnovu  načelničkog mandata.

Ne znamo da li će televizija i uoči ovih izbora, po nalogu općinskih čelnika, opet onaj katančić zumirati u „katančinu“ i optužiti ga za glavnu smetnju procvatu umrle fabrike. Ali, znamo da je načelnik Muminović početkom i ove izborne godine optimistično poručio kako će fabrika biti u najskorije vrijeme pokrenuta, te da će zapošljavati 300 radnika. Do sada nije zaposlen ni jedan radnik u proizvodnji, ali jesu neki keramičari polijepili hiljade pločica na mjestima gdje nisu potrebne. Ništa, dakle, nije urađeno na liječenju „bolesnika“, ali mu se zaista besprijekorno glanca grob.

Inače, Sead Muminović je već petanest godina načelnik općine. Ostane li i od ove jeseni na toj funkciji, bit će zapamćena apsurdna istina da je u mnoštvu zaslužnih za propast čelićke fabrike i cijelog kraja glavni krivac, ipak, narod.

(Kraj feljtona)

 

Izvor:

http://depo.ba

 

 

 

 

10. Jula 2012. - Posted by | Uncategorized

Trenutno nema komentara.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s

%d blogeri kao ovaj: